U Bosni i Hercegovini su formirane nove vlade nacionalnog spasa i jedinstva, te je uspostavljeno stalno zasjedanje visokog stručnog plenuma, podržanog od vladajućih stranaka, sa zadatkom da za 100 dana predloži obuhvatan plan tehnološkog i ekonomskog razvoja BiH za period do 2030. godine. U prvih šest mjeseci rada stručnog plenuma na jednom mjestu sabrane su sve potrebne informacije o resursima (ljudskim, kapitalnim, prirodnim) i sistemima (zdravstvenom, obrazovnom, poreskom, finansijskom, tržišnom), te se razvio novi integrirani model upravljanja resursima i ekonomskim razvojem. Model nove ekonomije utemeljen je na kreiranju novih tržišta povezanih s energetskom strategijom, razvoju i usvajanju novih tehnologija koje su podloga digitalne ekonomije i integriranju bosanskohercegovačke ekonomije u globalnu digitalnu ekonomiju.
Digitalno doba
Sigurna i ispravna informacija u realnom vremenu proglašena je ključnim resursom i kapitalnom pretpostavkom upravljanja cjelokupnim društvenim dobrom. Nadolazeće digitalno doba inaugurirano je uspostavljanjem „blockchain“ (zaključanog niza podataka) tehnologije kao osnove sistema digitalne ekonomije u kojoj je svaka transakcija informacija zabilježena i trajna, potpuno zaštićena od distorzije, korupcije, revidiranja i naknadne manipulacije. Novi svijet ne poznaje manipulaciju informacijama, a samim tim je gotovo potpuno izbrisan prostor za korupciju u ekonomskom, zdravstvenom, obrazovnom i ostalim sistemima javnih usluga. Gotovina ili keš novac u potpunosti je ukinut, pa je siva ekonomija iskorijenjena, a BiH je uz rijetke evropske države postala oaza bez papirnog novca i kovanica. Upotrebom digitalnog novca, uspostavljanjem registara transakcija i super-baza o sistemima javnih usluga i društvenim resursima, BiH je postala prva evropska zemlja koja je blockchain tehnologiju iskoristila kao mustru za pravno-političko-ekonomski sistem digitalnog formata.
Digitalni zapis o svakoj informacijskoj transakciji u obrazovanju, zdravstvu, ekonomiji… omogućio je revoluciju u svim oblastima života. Kako je praktično nemoguće manipulirati istinom, sudski procesi u budućnosti traju mnogo kraće jer postoji memorija o cjelokupnom sistemu odnosa između države i građana, prodavača i kupaca, ljekara i pacijenata, profesora i studenata, policajaca i prijestupnika, između bilo kojeg davaoca i primaoca informacija, roba ili usluga, bez obzira je li to medicinski karton, vozačka dozvola, kazna, diploma ili informacija o tržištu malina, pametnih telefona, pitke vode. Ovakav društveni sistem je reducirao manipulacije i prostor za korupciju, pa su svi građani jednaki i ravnopravni jer nema prostora da se uz svu moć i utjecaj istaknutih pojedinaca sistem korumpira, tj. događaji rekonstruiraju za bilo čiji partikularni interes. Automobil ne može voziti iznad propisane brzine, niti može proći kroz zabranu, pa je saobraćaj prvi usavršen dokidanjem ljudskog faktora. Jedino što preostaje u ovom sistemu je odgovorno ponašanje, ulaganje u trud i takmičenje u dobru, jer društvo ne troši energiju na manipulaciju sistema, pošto je sistem pobijedio ljudske slabosti. Jedina ispravna upotreba vremena je u dobre svrhe koje garantuju prosperitet cijelog društva. Građani i društvo su oslobođeni svih društvenih zala koja su bila hrana propalog sistema i posrnulog morala.
S obzirom na to da je informacija ključni resurs, prirodno je nastala nova klasa digitalnog proletarijata. Potrošači dobijaju novac kada dopuštaju kompanijama da koriste podatke o njihovim potrošačkim navikama. Pacijenti dobijaju novac kada se njihovi podaci iz zdravstvenih kartona koriste za istraživanja. Sve to je moguće jer su algoritmi koji koriste ove tzv. Velike podatke (eng. Big Data) sposobni upravljati svim tim transakcijama, a svaki građanin je uvezan u sistem preko besplatno dodijeljenih pametnih telefona pete generacije, za svakog građanina s navršenih 5 godina života, s danom polaska u škole budućnosti.
Građani su u isto vrijeme i proizvođači i potrošači električne energije, tzv. ProizTrošači (eng. ProSumers), a strategija energetske efikasnosti, umanjivanjem učešća energije u jedinici proizvedenog BDP-a dovela je BiH na nivo EU prosjeka, pa je naš ekonomski razvoj održiv i s ekonomskog i s ekološkog aspekta. U ovoj novoj ekonomiji menadžment potražnje električne energije putem sofisticiranih algoritama je od krucijalnog značaja, pa se potrošači energije motiviraju da štede u određenim intervalima putem varijacija u cijeni, a cjelokupna mreža elektronskih potrošača je pametna i menadžirana iz centralne jedinice za energetsku mrežu koja se bavi suptilnim balansiranjem potražnje i proizvodnje električne energije, dok cijenu električne energije prilagođava optimizirajući ova dva vektora.
„Helikopter novac“
Formiran je Međugeneracijski suvereni fond koji upravlja ukupnim društvenim ili državnim resursima koji su obilježeni kao zajednički, tj. društveni, i u ime građana Fond upravlja ovim resursima, a time i investicijama u kojima oni učestvuju. Kako bi se osigurala najefikasnija upotreba društvenih resursa, oni se upošljavaju kroz javno-privatna partnerstva, tj. kompanije u kojima suvereni državni fond zadržava 40% vlasništva i zlatnu dionicu za identificirana pitanja sigurnosti i državnog interesa, a 60% vlasništva i profita pripada privatnim poduzetnicima i onima koji upravljaju ovim kompanijama. S obzirom na to da je nagrada menadžmenta povezana s profitom, iskorijenjene su sve prakse u kojima menadžment umanjuje profit kroz koruptivne i ekonomski neopravdane transakcije u nabavkama i nepotrebnim troškovima. Svako povećanje profita se knjiži u individualne račune građana u Međugeneracijskom fondu, pa građani na dnevnoj osnovi dobivaju potvrdu koristi od ekonomskog sistema i resursa koji pripadaju svima. Kako nema konflikta interesa radnika i vlasnika, tj. građana i kapitalista koji upravljaju ovim kompanijama, sistem društvenog kapitalizma u novoj ekonomiji doveo je do društvene ravnoteže i riješio probleme socijalnog raslojavanja koji su bili glavni izazov kapitalizma.
Poreski sistem je zasnovan na algoritamskoj procjeni mogućnosti kućanstava da plaćaju porez. Poreski sistem uzima u obzir sposobnost svakog kućanstva da si priušti prosječnu potrošačku korpu i ne oporezuje prihode kućanstva dok je nisu u stanju priuštiti. Naprotiv, ako kućanstvo ima standard ispod prosjeka, prima pomoć od države dok ne dođe u poziciju da može plaćati poreze. Povrat uloženog novca u to kućanstvo lahko se kompenzira kroz račun u Međugeneracijskom fondu. Sistem se zasniva na meritornosti, pa se oni koji zarađuju više i vredniji su ne kažnjavaju nego su motivirani da akumuliraju privatno vlasništvo, dok im je zagarantovana sloboda nad privatnom svojinom. To motivira sve građane da budu što bolji i uspješniji. Jedina obaveza u vezi s akumuliranim bogatstvom pojedinca je godišnja stopa poreza na bogatstvo, iznad onoga što je potrebno za dostojanstven život, tako što se plaća porez na bogatstvo iznad propisane vrijednosti od 1%, čime se puni fond za finansiranje socijalne politike, sirotišta, sigurnosti, zdravstva, razvoja nauke i svakako tehnologije. Kako se novac od poreza troši efikasno, provjerljivo i dokazivo, građani osjećaju sigurnost u novoj ekonomiji, pa je izbjegavanje poreza nepostojeće i nemoguće
Privatni i javni sektor razdvojeni su efektivnom regulacijom, a fer utrka između kompanija iz dvaju sektora počiva na shemi u kojoj se prethodne poreske uplate kroz doprinose i druge poreze vraćaju građanima na njihove poreske račune kao prihod, a onda građani biraju uslugu u privatnom ili javnom sektoru. Država potom prosljeđuje transfere ili poreske olakšice tim kompanijama i ustanovama, te tako podstiče zdravu konkurenciju i takmičenje na tržištu. Isti režim primjenjuje se i na obrazovanje, pa se uplate kroz poreze vraćaju građanima početkom školovanja djece, tako što dobijaju povrat novca, a onda sami biraju školu za svoju djecu. Zdrava tržišna utrka je osigurana jer svako nosi novac tamo gdje dobija najbolju ponudu, nezavisno od toga da li se radi o javnom univerzitetu ili privatnom obdaništu. Građani uživaju u kvaliteti proizvoda i usluga i općem napretku društvenog kapitalizma i smatraju da je država blagostanja stvarnost.
Jednako bitno, BiH je postala lider u poduhvatu zvanom „helikopter novac“. Prema ovom konceptu, novac je odvojen od nagrade na kapital i povrata na kapital. Novac koji je vezan za društveni proizvod je vlasništvo države i kreira se u onolikoj mjeri kolika je kreirana vrijednost društvenog proizvoda, a kolateral za kreditiranje u Centralnoj banci budućnosti je udio u Međugeneracijskom fondu i buduće plaće, te rijetko fizički kolateral, jer on produbljuje društvene nejednakosti i uskraćuje jednaka prava na finansiranje poslovnih poduhvata, pa društvo ovaj anahroni koncept odbacuje. Povrat na kapital nije više pogrešno povezan s konceptom kamatne stope na kredite i ne pokušava se umanjiti putem monetarne politike, nego potpuno suprotno, država čini sve da se povrat na kapital poveća, jer to povećava investicije. Kamatne stope su izgubile smisao, jer novac ne zarađuje povrat sam po sebi, pa postoji indeks povrata na investirani kapital koji zarađuju kompanije koje kapital upošljavaju u investicione svrhe i dio povrata vraćaju investitorima. Sve je zasnovano na principu dijeljenja rizika i povrata. Nove metode institucionalnog investiranja su pokazale mnogo bolju izvedbu od postojećih i nema više pasivnog novca u bankama koji kreditira potrošnju i produbljava makroekonomske disbalanse, nego se investira u produktivne svrhe. Usljed obostranog učešća u profitu, nema sukoba između kreditora (Centralne banke budućnosti) i investitora, jer svi imaju isti motiv povećanja profita. BiH je postala poznata po tome što je primijenila novi sistem menadžmenta finansijskog kapitalizma koji rješava postojeću krizu makroekonomske teorije, negativnih kamatnih stopa i sekularne stagnacije. Elektronski novac koji je odvojen od nagrade na kapital, tj. stope povrata na kapital je najveće postignuće male otvorene ekonomije, pa je BiH postala globalno ekonomsko čudo kojim se bave svjetski mediji, naučnici i političari.
Da li je ovo distopija orvelovskog tipa ili vrlo moguća svijetla i bliska budućnost zavisit će od toga koji mentalitet će prevladati među nama – da li rigidni konzervativizam, partitokratski totalitarizam, vjerski dogmatizam i tajkunski kapitalizam, s puno neprosvijećenosti s jedne ili novo prosvjetiteljstvo utemeljeno na znanju, slobodi i solidarnosti s druge strane? Novo doba mora donijeti drugačije društvo bazirano na novoj digitalnoj ekonomiji, a prije svega na digitalnoj pravednosti, jer od svih zala koja su pritiskala naše društvo posljednje dvije decenije, ljudi su najviše pogođeni nepravdom. Novo doba mora donijeti novu pravednost, jednake šanse i kvalitet života kao cilj, a gotovo sve drugo može nam donijeti tehnologija koju ćemo znati koristiti na društveno odgovoran način. S dubokom vjerom u srcu.
