Obrazovanje u Bosni i Hercegovini, s posebnim naglaskom na visoko obrazovanje, mora biti ponajprije u funkciji studenata kako bi im pružili najbolju moguću naobrazbu, a država mogućnost zaposlenja, dostojnog života kako bi ta znanja mogu upotrijebiti u izgradnju boljeg društva i države. Nažalost, i oni koji površno poznaju situaciju u Bosni i Hercegovini da tome nije tako, nego smo se doveli do situacije da nam je upravo područje obrazovanja jedno od najdevastiranijih. Ovo priznaje i Mirsad Đonlagić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, inače dugogodišnji djelatnik u području visokog obrazovanja, bivši profesor i prorektor za međunarodnu saradnju Univerziteta u Tuzli te čovjek koji je jedan od rijetkih koji se na sve moguće načine želi izboriti za bolje stanje u ovoj oblasti. Tako je i početkom ove godine u parlamentarnu proceduru uputio Prijedlog Zakona o izmjeni zakona o visokom obrazovanja koji ipak nije dobio podršku zastupnika.
– Ne može se država prema visokom obrazovanju odnositi kao prema trošku. To je investicija za budućnost, ali istovremeno na svakom sveućilištu moraju isključivo vrijediti akademski principi bez uplitanja politike i bez promatranja sveučilišta kao stabd by aranžmana za političare koji su propali ili nisu prošli na neke pozicije pa čekajući daljnji politički aranžman su doktorirali pa se malo povukli na sveučilišta, da bi ponovo otišli u politiku, vrlo je jasan Đonlagić.
NOVI ZAKON
Tvrdi kako je osobno napustio napustio sveučilište kada je otišao u politiku,jer je to smatrao poštenim.Dakle, to da je politika previše prisutna na sveučilištima itekako stoji, ali mišljenja je kako se i akademska zajednica treba preispitati koliko je tome doprinjela. Prisutnost politike na sveučilištima u dijelu osiguravanja uvjeta za akademsko funkcioniranje je poželjno, ali pojedinci iz akademske zajednice su koristili političke utjecaje da bi došli do određenih pozicija.
– Na taj način je postupno politika sve više ulazila na sveučilišta. Dakle, za upliv politike na visokoškolske institucije odgovornost snose i akademska zajednica i politika. Sada kada se sve to „raširilo“ vrlo je teško stvari kratkoročno riješiti, ustvrdio je Đonlagić. Kao jedan od glavnih motiva zbog kojeg je uputio prijedlog izmjena i dopuna zakona jeste, kako kaže, brutalan odgovor. Europske agencije ENQA u prevodu zahtjeva za prijem u članstvo Agencije za razvoj visokog obrazovanja u BiH. On tvrdi kako je okvirni zakon o visokom obrazovanju bio preduvjet međunarodne zajednice za jedan od koraka u procesu približavanja naše zemlje Europskoj uniji. Navodi kako taj zakon nije loš, ali smatra da je nedostatak to što nema međusobne komunikacije, međusobnih informacija i državnih tijela, jer nemaju nadležnost u oblasti obrazovanja, nemaju nikakve obveze i sankcije vezano za implementaciju odredaba tog zakona.
– Mislim da možemo u tom zakonu izvršiti preinake da kada sve prezentiramo strancima stekne se dojam da su u punoj funkciji i Rektorska konferencija u BiH i Agencija i da je to ustvari odmaknuto od politike. To je bila svrha mog prijedloga, pojašnjava Đonlagić. U njegovom prijedlogu je također želio da se informacija o stanju u visokom obrazovanju nalazi na jednom mjestu u državi, ne želeći na taj način drži kapu na glavi i Hrvatima i Srbima i Bošnjacima, nego samo se prate informacije o provedbi Bolonjskog procesa i provedbi zakona. S obzirom kako je za mnoge upravo ta točka bila problem, on će ponovo uputiti Prijedlog Zakona o izmjeni zakona o visokom obrazovanju bez te točke.
– Želim da približno napravimo povezanost tijela kao što je to slućaj u Srbiji ili Hrvatskoj, rekao je za Dnevni list Đonlagić.
