Savez za bolju budućnost BiH i Fahrudin Radončić bili su očinski savjet, potvrdila je u političkom magazinu “Acta” na TV Alfa, kćerka rahmetli Nijaza Durakovića, Jasna Duraković.
Prema njenim riječima, uvaženi političar Duraković je cijenio i uvažavao prijatelja, predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića, te je još 2010. godine zatražio da glasaju svi porodično za njega, što su i učinili, jer je to “jedini čovjek koji ima jasnu viziju bolje budućnosti”.
– Čovjek koji iza sebe ima konkretne rezultate rada, koji zapošljava, koji nikada u svom životu nije uzeo ni marke iz državnog budžeta, kojem nije dozvoljeno do sada da bude kičma te vlasti, bio bi najpodobniji i najsposobniji, u to sam ubijeđena. To je jedini čovjek koji zemlju može izvući iz krize, kazala je Jasna Duraković.
Prisjetila se i da je Radončić bio podrška njenoj porodici nakon smrti oca Nijaza.
– Jedini čovjek je bio Fahrudin Radončić, koji nas nije iznevjerio, kako su mog oca iznevjerili njegovi „vrli“ prijatelji. Oni su se cijeloga života bukvalno grebali od njega, zloupotrijebili su njegovu ljudskost i dobrotu na način da su svašta postigli preko njega i na kraju, nakon njegove smrti, nama se niko od tih ljudi nije javio. Niko se nije udostojio reći kćerima rahmetli Nijaza Durakovića ‘kako ste, da li vam nešto treba’. Jedini čovjek koji je to učinio bio je Fahrudin Radončić, istaknula je Duraković.
Kako je kazala, otac joj je u naslijeđe ostavio obavezu da nastavi njegovu borbu za pravdu i jednakopravnost.
– Otac mi je ostavio jedno breme u amanet u smislu da treba nastaviti. U Savezu za bolju budućnost se osjećam da mogu disati punim plućima, da mogu ispoljiti ono što je najbolje, rekla je Duraković.
Pojest će te mrak, ako nastaviš prozivati profesoricu Izetbegović
Govoreći o izbornoj kampanji u Bosni i Hercegovini kazala je kako nema iznenađenja, na sceni su već viđene stvari poput kršenja Izbornog zakona, preuranjeno započeta kampanja i malo fer igre, koja čak podrazumijeva i mafijaška zastrašivanja političkih kandidata. Osvrnula se i na paljevinu automobila stranačke kolegice Adise Omerbegović -Arapović.
– Jasno je da je riječ o zastrašivanju. Taj čin najstrožije osuđujem i jeste teroristički čin. To je strašno što se dogodilo. Ne možete biti ravnodušni prema takvim stvarima. Međutim, to vam, s druge strane, da neku snagu, taj neki inat proradi i kažete ‘pa neće moći ovako’, upravo zbog takvih podmetanja znate da ste na pravoj strani, poručila je Duraković.
Jasno joj je kroz šta prolazi stranačka kolegica, jer je i sama bila u sličnoj situaciji, kaže drznula se i više puta kazala šta misli, a njene izjave su dočekane “na nož“.
– Bile su razne prijeteće poruke, da će me mrak pojesti ako nastavim prozivati uvaženu profesoricu Izetbegović, ako se nastavim poigravati s onima koji su moćniji od mene, kazala je Duraković.
Prema njenim riječima, politika je stresan posao, oduzima mnogo živaca, ali pokretač joj je vlastito dijete, druga djeca i svi mladi ljudi, koji zaslužuju bolju budućnost.
– Ja ne želim prvo vidim moje dijete da odlazi trbuhom za kruhom, pa ni moje studente da odlaze. To je ono što mene boli, taj trend pokušavam kroz svoj rad i djelovanje zaustaviti, pojasnila je Duraković.
Za rad Parlamenta jedna slaba šestica
Bilo bi sramota, kaže, da kao intelektualac sjedi skrštenih ruku i čeka da se nešto promijeni u zemlji, zato se politički aktivirala, zastupnica je u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
– Ja sam vrlo samokritična, donekle sam zadovoljna radom u ovom mandatu, to su uglavnom pojedinačni rezultati. Ali kolektivni rad, boli me to. Rad Predstavničkog doma u ovom mandatu zaslužuje jednu slabu šesticu, jedva prolaz. Moglo se puno više, bilo je tromo i neprofesionalno, rekla je Duraković.
Pojašnjava da je takav rad bio uslovljen prljavim političkim igrama, sjednice ili nisu zakazane, ili su zakazane otkazane, a kad bi se konačno okupili nije bilo dovoljno ruku za prolaz nekog zakona.
– Nedostatak političke volje, jedna toliko prazna floskula, ali zaista je tako. Dala sam maksimum, ali vrlo često sam se našla pred zidom, nije se moglo dalje. U Kantonalnoj skupštini ću, ako mi građani daju podršku, zasigurno više ponuditi. Znate da po Izbornom zakonu BiH, kantoni imaju veće ovlasti po mnogim pitanjima. Posebno kada je riječ o pitanju koje ja želim pokrenuti s mrtve tačke, a to je reforma obrazovanja, dodala je Duraković.
U narednom periodu najavljuje da će se svojski boriti za izmjene Zakona o obrazovanju, jer postojeći daje prednost “neznanju”.
– Novi zakon je morao da se desi, to je bilo pitanje vremena, ali on je potpuno pogrešno postavljen, prenormiran, jako ispolitiziran, birokratiziran. To su one stvari koje ne bi smjele da se dešavaju unutar akademske zajednice, akademska zajednica mora imati svoju autonomiju. Tim zakonom mnogo veća prava su data studentima, a koja njima u konačnici ne znače puno, zato što se tu najmanje stiče znanja. Apsolutno se nije vodilo računa o kvaliteti nastave i nastavnim procesima već o administrativnim poslovima. Profesor je sveden na jednog administrativnog radnika, pojasnila je Duraković.
Osvrćući se na svoj zastupnički mandat prisjetila se da je vrlo često na platou ispred Parlamenta bila s obespravljenim građanima, a srce joj se steglo kada je ušla u zajedničku borbu s majkama i porodiljama, ženama koje su ugrožene, nemaju prihode, ne rade.
– Znam šta znači nemati tu porodiljsku naknadu kada vam je potrebno. To su za mene bili najemotivniji trenuci, kad vam priđu žene koje svaku marku cijene kao da je milion. Neshvatljivo je da takvi ljudi prežive mjesec. Je l’ znate koliko košta paket pelena, dječji doplatak u KS je manji od tog paketa, kazala je Duraković.
Novalić i goli populizam
Kao stručnjak, profesorica na odsjeku za Komunikologiju na Političkim naukama u Sarajevu, Duraković je komentirala i političku (ne)pismenost u BiH.
– U našoj zemlji postoji jedna ogromna politička nepismenost. Biću brutalno iskrena, često se ne znaju ni izražavati. Prosto proširenu rečenicu ne mogu sastaviti. Svojevrsni cirkus! Ne možete da vjerujete da takvi ljudi sjede na takvim pozicijama, da primaju novac za neznanje, za nerad. Kad progovore nekako vam mrak padne na oči, bolje da nisu progovarali, kazala je Duraković.
Kao primjer korištenja političkih floskula i rečenica „koje ništa ne znače“ navodi premijera Federacije BiH Fadila Novalića.
– Mnogo je golog populizma, ima ljudi koji su slatkorječivi, ali kada malo zagrebete ispod površine vidite da tu nema ništa. To su prazne priče koje ne vode ničemu, dodala je Duraković.
