Povodom obilježavanja Dana pobjede na brdu Žuč i Dana odbrane općine Novi Grad na platou Golog Brda, gdje je položen kamen temeljac za izgradnju centralnog spomen – obilježja “Krila slobode” dodijeljene su plakete, zahvalnice i pohvale zaslužnima.
Ljudi nisu zaboravili
Jedan od dobitnika je i povjerenik Općinske organizacije SBB-a Novi Grad Denis Muminović koji je dobio priznanje za izuzetne zasluge u odbrani Novog Grada i BiH u odbrambeno-oslobodilačkom ratu kao ratni komandant, predsjednik Udruženja 1. dobrinjske brigade i predsjednik Koordinacije boračkih udruženja općine Novi Grad.
Kako je rekao, mnogo mu znači ovo priznanje.
– To znači da ljudi nisu zaboravili, da su cijenili rad i trud. Osim mnogih mojih zahvalnica i pohvala ovo mi je jedna od dražih, pored one kolektivne Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva koju sam dobio sa Odbojkaškim klubom invalida “Fantomi” Sarajevo – rekao nam je Muminović.
Muminović je jedan od organiztora patriotske lige na Dobrinji.
– Bio sam od početka od formiranja prvih odjeljenja, vodova, pa teritorijalna odbrana. Potom dolazi do formiranja 1. Dobrinjskog bataljona, tada postajem komandir čete. Kasnije se formira 1. Dobrinjska brigada, psotajem komandant bataljona do 1996. godine. Nakon toga, nastupam dalje u komandi za razvoj 19. Divizije. Do penzije budem prebačen u Pazarić na poziciju instruktora komandno štabnog kursa nakon čega odlazim u penziju 2004. godine, s činom Majora – podjsetio Muminović za portal Avaza.
Ljudi su bili bez naoružanja, nespremni.
– Bili smo u tenama, šili smo uniforme od vreća, od šatorskih krila. Nismo imali naoružanje. Najviše naoružanja je bilo kada smo radili pretrese. Ali je patriotizam tada bio veći od svega. Imali smo sreću da smo našli spisak SDS-a za Dobirnju. Skratili smo sebi muke da hodamo, išli smo na adrese gdje su njihovi imali naoružanje, automatsko oružje. Bombe i čak smo pronašli ručni odbrambeni bacač, prvi naš na Dborinji – kazao je Muminović.
Četiri puta ranjavan
Denis Muminović je četiri puta ranjavan.
– Na borbenom zadatku na prvoj liniji svaki put. Najteže mi je bilo 1992. i 1993. godine. Ranjen sam u ruke, glavu, noge, 4 puta ranjavan a na tijelu imam 12 rana. Izgubio sam prve komšije, prijatelje iz ulaza. Najteže mi je pala pogibija komšije koji je rastao uz mene Naser Demić. On je poginuo u selu Ledići na Tresakvici kao i Goran Poljak koji je poginuo od iste granate u selu Ledići – kazao je Muminović.
