Predsjednik SBB-a se sa ponosom prisjetio kako je odbranio TK od namjere evropskih birokrata i tadašnje Vlade FBiH.
Vojni objekti kasarne “Ljubače” su trebali 2000. godine postati velika baza – od njih nekoliko planiranih na prostoru gdje žive Bošnjaci – za smještaj u čvrste objekte više hiljada ilegalnih migranata.
Zbog odbijanja da našim vlastima otkriju svoj pravi identitet, tadašnji ministar sigurnosti BiH je odbio da naša država postane plato za migrante.
I pored velikog pritiska iz Brisela i Vlade FBiH, Radončić nije pristao da stavi svoj potpis i ilegalni migranti su deložirani iz centra Tuzle i vojnih objekata bivše JNA u Živinicama.
Prilikom posjete Živinicama, on se prisjestio toga i rekao:
– Kada sam bio ministar sigurnosti, imao sam jako puno veoma teških izazova. Da li je to iransko pitanje, da li je to korupcija, kriminal? Ali jedno je u tom trenutku bilo najteže: pitanje ilegalnih migracija!
Danas pred ovim objektom koji vam pokazujem, to je Vojna baza Ljubače, sam veoma ponosan čovjek, što nisam pokleknuo pod pritiskom birokrata iz Evropske unije i nekih domaćih političara da potpišem da ovdje bude smješten kamp za 7.000 ilegalnih migranata. 7000 ilegalnih migranata promijenilo bi strukturu stanovništva, navike… Naši građani bi bili uplašeni, izolovani kao što su bili i zaključali bi se u svoje kuće. Danas iza ovih rešetaka nalaze se jeleni, stari objekti i imamo slobodu za cijeli Tuzlanski kanton. Veoma sam sretan, ponavljam, da kad radite državnu funkciju imate hrabrosti, imate snagu, da i Johanu Satleru i domaćem federalnom premijeru kažete ja ovo potpisati neću po cijenu ostavke.
Živjela hrabrost – zaključio je Radončić.
