Ekskluzivni gost najnovijeg videointervjua na portalu Vijesti.ba je predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB BiH) i kandidat za člana Predsjedništva BIH iz reda bošnjačkog naroda Fahrudin Radončić.
– Kada ste prije tri godine ulazili u vladajuću koaliciju, Federacija je bila potpuno blokirana, DF je napustio vlast, Vlada je bila žrtva neriješenih stranačkih odnosa, gomilali su se problemi, i neki će reći da ste spasili SDA od političkog bankrota. Žalite i što ste u tom momentu ušli u koaliciju?
RADONČIĆ: Objektivno, mi smo se našli između čekića i nakovnja. Imate ljude koji nas optužuju što smo ušli u vlast, uključujući i one koji su nas molili, mislim na gospodina Izetbegovića i SDA, ali kao odgovorni političari, mi nismo imali izbora. Sjetite se da su probali s BPS-om, s nekim manjim strankama da naprave koaliciju, ali nisu mogli. Federacije je bila u stanju haosa, to je bio državni udar u smislu kolapsa budžeta i sve bi stalo. Mi smo pristali, uz ogromne pritiske domaće javnosti i međunarodne zajednice, da uđemo u tuđi voz, i pošto ne postoji institut vanrednih izbora, nije postojao drugi način da se stanje u Federaciji stabilizira.
– Je li vrijedilo, sada vas iz SDA optužuju da ste ušli u koaliciju kako biste blokirali neke procese?
RADONČIĆ: SDA već godinama u politički rječnik ubacuje diskvalifikacije koje su van pameti. Oni su nas molili, svi se sjećaju koliko je gospodin Izetbegović, molio, tražio, slao posrednika da mi ipak uđemo u vlast. Mogu nas optuživati za što god hoće, ali činjenice su činjenice.
– Znači li to da s njima nećete u koaliciju ili nikada ne treba reći nikad?
RADONČIĆ: Vidio sam da je kod vas gospodin Izetbegović rekao da on nikad neće reći nikad, ali ja sam siguran da s Bakirovom SDA mi nećemo u koaliciju.
– Ako SBB bude kičma vlasti, koga vidite kao potencijalne partnere?
RADONČIĆ: Vi se sjećate, kada smo ušli u koaliciju sa SDA, da su se meni mnogi čudili kako su neka mjesta koja su pripadala DF-u pa onda nama, ja sam ih velikodušno ustupao stručnjacima i ekspertima. Ako budemo kičma vlasti, bit će mjesta za sve patriotske stranke koje žele reforme, vladaviu prava i harmonizaciju odnosa unutar Bošnjaka, između nas i Srba i Hrvata, i harmonizaciju međuentitetskih odnosa. To može samo nova energija i nova politika kod Bošnjaka da promijeni, a ja sam uvjeren da ćemo imati i više nego dovoljno partnera za takvu politiku.
– Kako komentirate napade protukandidata, prije svega, teške riječi izgovara gospodin Džaferović?
RADONČIĆ: Ne znam, nisam ga pratio, šta kaže? Da budem iskren, stalno sam na tribinama, nije od čovjeka koji može izgovarati teške riječi. Recite mi njegove teze, odmah ću vam odgovoriti?
– Radončić je lider smutnje, to su bile neke od poruka.
RADONČIĆ: Problem gospodina Džaferovića je u tome što je to trećeligaški političar unutar SDA. Njega je gospodin Izetbegović kandidirao i uspio da nametne vlastitoj stranci koja je bila protiv njega, jer je gospodin Zvizdić imao mnogo više kandidatura, da bi sačuvao osobni režim. Gospodin Džaferović je 25 godina poslanik, dobio je žuljeve na zadnjici, šta je uradio. Bio je u Nadzornom odboru “Krivaje”, koja je opljačkana u privatizacijskom procesu i to je njegova veza s privredom. Kakve veze on ima s politikom? Ja sam bio ministar sigurnosti samo dvije godine i uspio sam da donesemo tri zakona; Zakon o zabrani odlaska na strana ratišta, Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma i Zakon o programu zaštite svjedoka. Sadašnje Vijeće ministara za četiri godine nije bilo u stanju da donese svojih sedam zakona. Moj životni put kao biznismena, privrednika, novinara prije rata, da sam bio u ratu, da imam u porodici, nažalost, trojicu šehida, da sam bio pripadnik Armije BiH, da sam osnivač najvećeg novinskog sistema u historiji BiH, da sam jedan od najvećih graditelja u historiji ove zemlje, i to me čini takvim da tu vrstu prolaznih igrača kakav je Džaferović ozbiljno ne registrujem.
– Kako komentirate činjenicu da ste više na meti kritika SDA, nego Dodik i Čović?
RADONČIĆ: SDA na svaki način želi da sačuva svoj režim i oni intuitivno, a imam ankete koje se skrivaju od javnosti, znaju da će biti poraženi od SBB-a, i legitimno je da mi budemo glavna meta, i SBB i ja personalno.
– Kako gledate na ostale protukandidate, Bećirović, Šepić, Jerlagić?
RADONČIĆ: BiH trebaju voditi ljudi u budućim vrlo turbulentnim vremenima, u vremenima ekonomskih ratova, koji se vode, vidite i sami, Njemačka, Amerika, Turska, Rusija, ljudi koji znaju šta je otvoriti radno mjesto, šta znači zaposliti mladog čovjeka, šta znači završni račun, mikro i makroekonomija. BiH trebaju voditi ljudi koji su prošli sve faze u smislu upravljanja ljudskim resursima. Niko od tih rivala nije vodio tri čovjeka, a kamoli da je vodio velike kompanije, jer kad vodite velike kompanije, naučite da pregovarate, da ste popustljivi i da ste nepopustljivi. Njihova mana je da su to kabinetski ljudi koji su jednostavno parlamentarci, u tome smislu možda i vrlo korektni, ali BiH, ako s druge strane budete imali robusnog i agresivnog Dodika ili Čovića, treba snažna ličnost s jakim životnim i državnim iskustvom. Mislim da to njima nedostaje, da kod mlađih kandidata ima vremena da oni to steknu, a Šefik je već 7. oktobra, kao i Izetbegović, praktično u penziji.
– Često govorite o programu nacionalnog jedinstva i ekonomskog patriotizma, o čemu se zapravo radi?
RADONČIĆ: Moja namjera je da prvo harmoniziramo odnose unutar Bošnjaka. Vidite koliko je SDA svađala narod. Šefik kaže Fahro unosi smutnju. Hajde da se bavimo analitikom. Nisu mogli sa SDP-om, sa DF-om, sa BPS-om, sa SBiH, sa još pet stranka, sa A-sda, SBB-om. Oni ne mogu više ni sami sa sobom. Od njih su nastale tri nove stranke, gospodina Kasumovića, Konakovića i Kukića. Znači imamo potpuni haos u unutarbošnjačkim odnosima koji je uzrokovala sebična politika jednog uskog kruga ljudi oko Izetbegovića. Prvo to moramo harmonizirati, a onda moramo harmonizirati naše odnose sa Srbima i Hrvatima, da bismo tu priču s nekog jeftinog vokabulara, “vi ste izdajnik”, “ovaj hoće da sruši Bosnu”, a oni su kao, eto, jedini branitelji, a neka samo uzmu koliko je “Zlatnih ljiljana” u SBB-u i koliko je šehida u mojoj porodici i njihovoj, i da pređemo na teren ekonomskog patriotizma i kako da dovedemo strane investitore, kako da zaposlimo ljude, kako da spriječimo odlazak mladih ljudi, a sada odlaze i cijele porodice. Tu će se vidjeti ko je patriota. Vrijeme je hladnih ratova uoči izbora, a kada se sve smiri, to je prošlost i ja vjerujem da će građani birati politike koje mogu da ponude evropsku budućnost, a ne vazalski odnos i u tome smislu, ja sam veliki optimista da se možemo baviti ekonomskim patriotizmom.
– Vi ste upravo, u jednom od svojih ranijih istupa, i rekli da osoba koja bude u Predsjedništvu treba, u smislu ekonomije, i da poznaje velike investitore.
RADONČIĆ: Budimo objektivni. Ja sam čovjek koji poznaje puno milijardera svijeta, puno milionera svijeta. Pa jedinog milionera kojeg je u životu uživo vidio gospodin Džaferović, da ne spominjem druge, je Fahro Radončić, ako sam negdje slučajno pored njih prošao u nekom parlamentarnom hodniku. Sve čine ljudi. BiH ima ogromne ponude, mi imamo ogromne resurse i potpuno je sve spremno da od ove zemlje napravi pozitivnu priču pod jednim jedinim uslovom – da se političke strasti u zemlji stabiliziraju i da prestane konflikt, kao jedina osobina ove zemlje.
– Na predstavljanju Vaše kandidature upravo ste rekli to – ne konfliktima i nacionalizmu. U tom kontekstu, šta ako Čović i Dodik uđu u Predsjedništvo, treba li se toga plašiti?
RADONČIĆ: Previše vjerujem u sebe, svoje pregovaračke sposobnosti, svoju biografiju. Na kraju, previše vjerujem u Bošnjake i u svoj narod da bi bilo potrebe za bilo kakvim strahom od njihovog ulaska. Da tamo uđe gospodin Dodik ili Ivanić – šta to znači? Ne mogu oni odnijeti RS iz BiH, nema priče o otcjepljenju RS, nema priče o trećem entitetu, nema priče o „fildžan-državici“, koju neki sanjaju. Ja vam apsolutno garantiram da je irelevantno ako ja budem sjedio tamo i, što se mene lično tiče, hoće li tamo biti gospodin Dodik ili Ivanić, Čović ili neko treći – baš me briga. Znam da ćemo ih mi Bošnjaci novom inventivnom politikom, programskom politikom investicija, politikom koja nudi bolji život i Srbima i Hrvatima, koje oni hoće da legitimno predstavljaju, pridobivati za BiH, a ne tjerati ih od Sarajeva, jer što ih više tjerate od Sarajeva, dokazujete da BiH nije moguća. Njihov najbolji prirodni i nacionalni interes će biti da se bave ekonomijom i poboljšanjem životnog standarda i na to će ih natjerati njihovi građani, odnosno narodi koje predstavljaju.
– Je li upravo to možda bio motiv Vaše kandidature – da pokušate provesti jedan takav plan, viziju i program?
RADONČIĆ: Jeste. Vi znate da sam ja do posljednjeg časa odbijao da se kandidiram. Bila je čak ideja da to bude gospodin Terzić. Ali kad sam vidio koga su Bošnjaci, prvenstveno SDA, ponudili, ja sam shvatio, i ne samo ja, nego mnogi ljudi iz međunarodne zajednice i domaćeg političkog faktora, da to nisu osobe koje mogu parirati na jedan mudar, državnički, iskusan, nepopustljiv, a naizgled tolerantan način, takvim igračima kao što su Ivanić ili Dodik ili Čović.
Pa, Ivanić je završio sve što je htio. On je gospodina Izetbegovića učinio smiješnim na pitanju tužbe za genocid, kada je Izetbegović u Vijećnici lagao žrtvama genocida. On je još pet stvari uradio gdje je potpuno nadigrao Izetbegovića kao malog igrača. Mi ako budemo, nakon njegovih osam godina, još četiri godine imali njegovu imitaciju, što znači da će taj biti još gori od njega, ili njegovog poslušnika, što znači nastavak te politike Bošnjaka, koja je bila loša, imat ćemo izuzetno tešku situaciju.
Uzmite konkretan primjer. Država, odnosno Predsjedništvo, ima potpisane ugovore sa Vatikanom i Srpskom pravoslavnom crkvom. I treba da ima. I ja sam naravno lobirao za to. Ali nema s Islamskom zajednicom, a gospodin Izetbegović tamo sjedi osam godina. Pa eto, ako mu je smetao u posljednje četiri godine, a nije – ja vam tvrdim da Čović neće praviti problem da se potpiše ugovor s Islamskom zajednicom, nije mu Željko Komšić pravio problem koji je bio prethodne četiri godine. Znači, Izetbegović je bio potpuno indolentan, nezainteresiran. Njega su događaji zatjecali nespremnoga, nije ih prevenirao, nije strateški razmišljao i ne treba nam repriza takvog odnosa u Predsjedništvu BiH.
– Jesu li Bošnjaci trenutno žrtve – i ako jesu, zašto – kako ga Vi nazivate „bermudskog trougla“ – Teheran – Ankara – Moskva?
RADONČIĆ: Pa u nekom smislu – jesmo. Mi se nalazimo na historijskoj raskrsnici – ili ćete iskreno, a ne deklarativno, ići zapadnom civilizacijom – SAD – EU – NATO, ili ćete, prema principu „muslimanskog bratstva“, najintimnije političke odnose održavati s Teheranom, Erdoanom, ali gdje je Erdoan, tu je i Rusija. To je taj „bermudski trougao“. Ukoliko BiH ode u taj trougao Teheran – Moskva – Ankara, to je za nas ravno političkom i državnom samoubistvu. Vjerujem da naš narod je dovoljno svjestan te činjenice i da će rezultati izbora pokazati da mi tražimo, hoćemo i pripadamo zapadnoj civilizaciji, uz čuvanje našeg autohtonog islama i našeg autohtonog bošnjaštva.
– Gospodine Radončiću, koliko je priča o prekrajanju granica na Kosovu opasna za BiH, odnosno pogoduje li ona onima koji žele secesiju ili neki novi entitet u BiH?
RADONČIĆ: To je jako opasna priča ako bi se ušlo u princip zamjene teritorija. BiH, s druge strane, ne može biti dio te priče, jer smo mi međunarodno priznata država – Kosovo i to su neuporedive situacije. Mi ne želimo, makar kad smo u pitanju ja i SBB, da prihvatimo metodu izmjene granica, jer je to univerzalno loš princip i pravi jedan sistem spojenih posuda ili domino-efekat koji nije dobar. I zato smo imali ozbiljne političke rasprave, naročito s gospodinom Denisom Bećirovićem. Vi znate da je on Državnom parlamentu predložio da mi ne priznamo granicu sa Crnom Gorom kada je Sutorina u pitanju, a to je bio uslov Crnoj Gori da je prime u NATO.
Mi smo praktično sami htjeli da krenemo, prvi u Evropi, u priču o izmjenama granica, ne shvatajući koliko je to opasno za svaku zemlju, pa i BiH. Sreća da je SBB i drugi, pored onih njihovih mitinga koje su imali u Skupštini, imao snage da to zaustavi, da ne blokiramo crnogorski ulazak u NATO pakt, jer i mi hoćemo da smo tamo. I sreća da je pobijedila državnička, a ne populistička pamet. Znači, što se nas tiče, granice BiH, svaki građanin treba to znati, su apsolutno sigurne, one su takve kakve jesu i mi ne damo milimetar, a kamo li pedalj te zemlje nikome, i mi smo izvan te priče.
– Kako ocjenjujete politike zvaničnih Beograda i Zagreba prema BiH?
RADONČIĆ: Mi se moramo izboriti da bude što manje tog paternalističkog odnosa Beograda i Zagreba prema BiH. To nije pojava od jučer, to je od onog odnosa i potpisivanja ugovora Cvetković – Maček, pa Tuđman – Milošević, a i sad ima tih recidiva. Mislim da stvari ipak idu u pozitivnom smjeru. Hrvatska je zemlja EU i vjerujem da će hrvatsko rukovodstvo biti dovoljno mudro i da jeste dovoljno mudro da se ne miješa u unutrašnje odnose BiH. Što se tiče gospodina Vučića, također, oni naravno žele da brinu o Srbima i Hrvatima u ovoj zemlji, imaju neke specijalne odnose, to je dio neke legalističke priče koja ne mora biti štetna. Ali mi, kao buduća vlast, mislim da treba da potpuno promijenimo odnos. Ovdje mene proglašavaju izdajnikom zato što imam dobre odnose sa recimo Đukanovićem ili Vučićem ili Plenkovićem. Mi Bošnjaci treba da se nametnemo da pričamo sa zvaničnim Beogradom i Zagrebom, a ne da to ostavljamo ekskluzivno Dodiku ili Ivaniću i Čoviću ili nekome drugom. Mi moramo da budemo proaktivni, idemo tamo i objašnjavamo istinu, suštinu cijele BiH ili tih kompleksnih odnosa između nas i Srba, između nas i Hrvata. Ja u tom smislu očekujem i vrlo sam uvjeren da će i Srbija i Hrvatska potpuno poštovati našu suverenost, našu BiH na način da se ne miješaju u unutrašnje stvari BiH, i mislim da to za ovu zemlju neće biti problem.
– Na skupovima ste često najavljivali donošenje zakona o lustraciji. Zašto mislite da je taj zakon potreban BiH?
RADONČIĆ: Iz više razloga. Prvo, sve postsocijalističke zemlje, od Češke, Slovačke, Slovenije, Hrvatske, donijele su zakon da onaj ko je radio za tajne komunističke službe ne može biti državni poslanik, ne može biti profesor na univerzitetu, ne može biti u policiji. Jedino nije donesen u BiH. Hajde da jednom vidimo ko je Šćepo, ko je radio za tajne službe! Ja sam to prošao, ali tražim da to prođu i drugi.
Ja sam prošao zakon o lustraciji na indirektan način, kada sam biran za ministra sigurnosti. Lako je postati ministar, to je odluka političke volje jedne većinske grupe u parlamentu, ali nakon toga morate dobiti sigurnosnu dozvolu za pristup podacima, tajnim, vrlo tajnim. Vi onda kao ministar sigurnosti to potpisujete ostalim policajcima.
To je petomjesečna radnja, koju vodi potpuno nezavisni državni organ, ljudi ne znaju da postoji. Ljudi iz SIPA-e, OSA-e, sve policije rade intervju sa vama, daju vam upitnik od 1.000 pitanja, od toga kakva je vaša seksualna orijentacija, do najdaljih rođaka, gdje ste završili osnovnu školu, srednju školu. Onda se provodi provjera sa istražnim radnjama i posebno ste u obavezi da kažete da li ste ikada radili za neku od tajnih službi. To se provjerava i to tajne službe lako provjere.
Ja sam dobio taj certifikat, ali oni koji za mene tvrde da sam ja bio nečiji KOS-ovac, treba da prođu zakon o lustraciji. Mi ćemo predložiti još dva, tri zakona, te tražiti da se uvede i Makronov zakon, odnosno da svaki političar, odnosno državni funkcioner koji zaposli brata, sestru, rođaka, daidžića, tetku… može dobiti tri godine zatvora, jer je to zloupotreba položaja. Vjerujte, moj prijatelj Šefik Džaferović vjerovatno bi dobio 500, 600 godina robije, ako bi se zakon retroaktivno primjenjivao, koliko je zaposlio svojih rođaka.
Šalu na stranu, taj zakon je jako važan da bismo od BiH napravili društvo jednakih šansi, da djeca naših radnika, taksista, vozača, vodoinstalatera, službenika imaju pravo da rade za svoju državu, da budu državni službenici. Sada to nije slučaj. Sada su državni službenici djeca pet familija, a svaki kanton ima nekih pet vladajućih familija. Mijenjat ćemo tu stvar.
– Nedavno je potpredsjednici SBB-a Adisi Omerbegović-Arapović zapaljen automobil. Kako ste vidjeli taj događaj i kakvim ga karakterizirate?
RADONČIĆ: Hajde da malo vratimo film. Neko je izvršio taj topovski udar na bivšeg načelnika Štaba Oružanih snaga BiH, pa je onda neko atakovao na kolonu predsjednika FBiH Čavare, pa je neko zapalio automobil predsjednika A-sda, pa je neko pretukao novinara Nedžada Latića, pa je neko naučio neko dijete, vjerovatno, da šarafcigerom izbode sina glavne urednice “Dnevnog avaza”. Imate nevjerovatne prijetnje, orkestrirane i to se vidi iz medija po sadržaju tih poruka, članovima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, sudijama, tužiteljima. I sad imate paljenje automobila gospođe Arapović.
Šta radi naša obavještajna služba? Šta radi naš sigurnosni sistem? Ništa. Znači da je to jedna dobra organizacija režima za zastrašivanje naroda i glasača. Neće im u tome uspjeti. Moramo napraviti pravnu državu, jer ako udarite na sudije, a znate da je pravosuđe jedan od stubova demokratskog društva, na medije, a i oni su jedan od stubova demokratskog društva, na političke stranke, odnosno na politički pluralizam, autokratski pokušavate da vladate ovom zemljom. To nije moguće.
Mi ćemo napraviti atmosferu da, nakon izbora, pravna država i nadležne strukture pronađu počinioce i što je najvažnije, naručioce svih ovih slučajeva koje sam naveo, a zaboravio sam makar još toliko.
– U posljednje vrijeme svjedoci smo upozorenja međunarodnih i domaćih aktera na izborne prevare, krađe identiteta, sumnjivu registraciju birača. Može li to u konačnici rezultirati izbornim krađama i bojite li se takvog scenarija?
RADONČIĆ: Ja ću Vam reći da je 2010. godine gospodin Izetbegović oficijelno dobio 150, a ja mislim 140 hiljada glasova. Devedeset hiljada mojih glasova proglašeno je nevažećim. Tamo gdje su građani stavili iks na glasačkom listiću za mene, neko je dodavao upitnik, uzvičnik i vi ste imali jednu brutalnu krađu.
Ništa se od tada nije promijenilo. Krađa može biti manja samo ako stranci budu ozbiljniji u upozorenjima koje šalju, te ako ljudi u biračkim odborima, posmatrači, a naročito nakon završetka brojanja, jer tada očigledno nastaje najveća krađa, ne zaustave stare aktere pljačke.
Što se same pljačke glasova tiče, vidio sam teze jednog našeg intelektualca koja je, mislim, najtačnija. Ukoliko ovoga puta vlast pokrade izbore, to će joj se za godinu ili dvije obiti o glavu, jer će doći do pucanja tog lonca, građani će shvatiti svu besmislenost izbora, izbornog procesa i neko će htjeti da to riješi na ulici.
– Kada govorimo o izbornom procesu, Vi ste zagovornik ideje o drugom krugu glasanja u izborima za Predsjedništvo BiH. Zašto mislite da bi to bilo važno?
RADONČIĆ: Zato što smo jedina zemlja u svijetu koja to nema. Mi smo jedina zemlja u svijetu gdje Bakir Izetbegović ili neki drugi kandidat sa deset posto biračkog tijela postane predsjednik. To ima jednu političku analitiku. Kada pogledate, dva puta je pobijedio Bakir. Ispada da Bošnjaci hoće građansku desnicu. Da je bio drugi krug, gdje bismo ostali samo Izetbegović i ja, kao u svim zemljama svijeta, onda bi glasovi drugih rivala, a bilo ih je još osam, ja Vam kažem da bih ja pobijedio s negdje 75 na 25 posto, jer takav je odnos snaga u Bošnjaka koji hoće drugačiju politiku. Ovakvim Izbornim zakonom to nije moguće.
– Ukoliko nakon 7. oktobra budete u Predsjedništvu BiH, koja bi bila Vaša prva destinacija i adresa vani na koju biste otišli i ona na kojoj biste najčešće boravili?
RADONČIĆ: Mi možemo da se bavimo populizmom. Vidio sam da Šefik, koji je dovodio mudžahedine u BiH, kaže da bi najradnije otišao u Vašington. Pitanje je da li bi ga primili.
Prva destinacija ne može biti moja odluka, nego mora biti odluka sva tri člana Predsjedništva BiH. Mi u startu moramo napraviti situaciju da zajednički radimo, ukoliko želimo da zajednički napravimo tim koji će izvesti ovu zemlju iz krize.
Prema tome, ja znam ko će biti moj favorit, da li ćemo se dogovoriti da to bude Vašington, Brisel ili neka treća zemlja, zavisi od druge dvojice koja sjednu u Predsjedništvo BiH. Suštinski to ništa ne znači, to je simbolika koja treba da poruči kojim mi putem hoćemo. Možete otići, da me neko pogrešno ne shvati, u prvu posjetu Albaniji i to je dobra stvar, ali je bit svega da mi ostanemo na putu evropskih porodica naroda, na putu evropskih vrijednosti, na putu NATO pakta. Tu popuštanja neće biti.
