Već dugo vremena govori se o destrukciji obrazovanja i neuspjelim pokušajima da se nešto konkretno uradi i, barem s neznatnim pomacima, stvore pretpostavke za temeljitiju reformu obrazovnog sistema.
Mirsad Đonlagić, predsjedavajući Kluba poslanika SBB-a u Predstavničkom domu Parlamenta BiH i univerzitetski profesor, već godinama u najvišem zakonodavnom tijelu BiH ukazuje na potrebu zakonskih izmjena koje bi doprinijele unapređenju obrazovnog sistema i procesa u našoj zemlji, a u više navrata kao predlagač je uputio u proceduru te izmjene, koje ne žele podržati stranke iz manjeg bh. entiteta.
Paralelni sistemi
Đonlagić često ukazuje na to da i javni ili, kako ih najčešće zovu, „državni“ univerziteti vape za temeljitijom reformom.
– Naglo bujanje raznih obrazovnih institucija jeste proizvelo konkurenciju, ali onu negativnu, a nikako onu koja nam je životno potrebna, a to je konkurencija kvaliteta, što bi pokrenulo pozitivne promjene u obrazovnom sistemu – kaže Đonlagić.
On podsjeća da je u FBiH prošle godine evidentirano 66 javnih fakulteta, pet akademija, tri vjerska fakulteta, osam visokih škola i 20 privatnih univerziteta, odnosno više od stotinu raznih obrazovnih ustanova.
– Prošle godine upisalo se na ove institucije 27.946 studenata, što predstavlja pad za deset posto upisanih na javne i šest posto na privatne univerzitete. Potrebno je istaknuti da se zaista u posljednjih nekoliko godina ovi problemi uočavaju i ako uzmemo duži period, pad je dramatičan i može se, čak, govoriti i o nekoliko desetina hiljada manje upisanih studenata – naglašava Đonlagić.
Da bi se cjelovito sagledalo stanje obrazovanja u BiH, kaže on, onda se moramo suočiti s mnogo ozbiljnijim problemima nego što je to samo problem manje upisanih studenata.
– Zar podatak da u jednom gradu u srednjoj Bosni imamo šest fakulteta prava i šest ekonomskih fakulteta, ne govori dovoljno i ne potvrđuje činjenicu da je popriličan haos u visokom obrazovanju – navodi Đonlagić.
Postojanje privatnih i javnih univerziteta i izdavanje licenci bez osmišljenje strategije, upozorava Đonlagić, dovelo je do paralelnog razvoja dva sistema koji postepeno postaju potpuno neovisni pa i nezainteresirani jedni za druge.
– To se možda najbolje ogleda u organizaciji Rektorske konferencije, koja uključuje samo rektore javnih univerziteta, a zatim i Rektorsku konferenciju privatnih univerziteta. To je daljnja destrukcija obrazovnog sistema u kojoj niko neće da sagleda pogubnost takve politike i da se u tom pravcu urade konkretni potezi koji će definirati pravila ponašanja, uvjete funkcioniranja i zahtjeve šta ova država i mladi ljudi žele od obrazovnog sistema u BiH. Od toga nam sigurno zavisi i budućnost u svakom smislu, demografska, obrazovna, naučna i svakako razvojna. Nemamo više vremena ni prava odlagati rješavanje ovog problema, jer već sutra može biti kasno – upozorava Đonlagić.
Pri tome, on posebno ističe da je sve evidentnije jačanje nedopustivog političkog utjecaja na sve aspekte funkcioniranja visokog obrazovanja.
– Ocjene su i da su devastirani kriteriji kvaliteta, da se u obrazovnom sistemu vodi poražavajuća kadrovska politika, da se nastava odvija „ex catedra“ bez dovoljno praktičnog rada i vježbi, a sve prati zanemarivo mali stepen procesa internacionalizacije, neadekvatna organizacija Rektorske konferencije, tromo i skoro nikakvo prilagođavanje akademske zajednice promijenjenim okolnostima kao što su promjena karaktera pa i gubitak industrijskog miljea, smanjen broj studenata, povećan broj obrazovnih institucija – navodi Đonlagić.
Izmjene zakona
U „moru“ problema koji opterećuju obrazovni sistem, Đonlagić podsjeća da je više puta upućivao pitanja resornim ministrima, te postavio pitanje o neophodnosti djelovanja Vijeća ministara povodom oštrih i zabrinjavajućih ocjena u obrazloženju odbijene aplikacije Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH u Evropskoj asocijaciji za osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA).
– Svakako da je potrebno istaknuti kako je i odgovor na uloženu žalbu od Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta još intenzivniji i zabrinjavajući. U obrazloženju negativne odluke navedene su osnovne slabosti, odnosno okolnosti u kojima Agencija funkcionira. Način na koji je uspostavljena Agencija kao i pravni okvir u kome djeluje ne osiguravaju njenu neovisnost. Uspostavljena metodologija ne osigurava ispunjenje zahtjeva zbog kojih je uvedena. Nije osiguran konzistentan proces implementacije, a pojavljuju se ozbiljni problemi u implementaciji i tumačenju rezultata eksterne evaluacije. Procedure za žalbe nisu dovoljno jasno i precizno definirane – kaže Đonlagić.
Stoga, ističe on, BiH su zbog svega navedenog neophodne izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju u BiH, koji je on i uputio u proceduru.
– Kako nisam bio zadovoljan odgovorima koje sam dobio, odlučio sam se da minimalnim postupcima i promjenama, odnosno dopunama Zakona o visokom obrazovanju pozovem zastupnike u Predstavničkom domu PSBiH da pokažemo želju i spremnost da pokrenemo toliko potrebne promjene u procesu uspostave znatno boljeg obrazovnog sistema.
Nažalost, moji pokušaji ostali su potpuno marginalizirani, a čak ih je Ustavnopravna komisija proglasila i da su ustavno neutemeljeni i nisu niti jednog trenutka obratili pažnju na prijetnju da diplome iz BiH neće biti priznate u Evropi.
Ovakvim odnosom prema obrazovanju teško je govoriti o poboljšanju situacije u zemlji, ali i odgovornosti koja stoji pred obrazovnim sistemom i potrebom da iz obrazovnih institucija izađu mladi ljudi koji će moći preuzeti težak zadatak, a to je da ovu zemlju pokrenu ka boljim rezultatima i da konačno uhvatimo korak s razvijenim svijetom -zaključio je Đonlagić.
