Uticaj pandemije COVID-19 na globalnu ekonomiju već je drastično negativan. Recesija je već vidljiva, a ekonomska depresija mogući ishod haosa u nastajanju. Velike države će imati velike probleme. Male imaju velike šanse za brzu reakciju. Ovakav izazov zahtijeva mjere koje se možda nikada prije nisu provele u sferi ekonomskih politika. Odgovorne vlade već poduzimaju mjere za spašavanje nacionalnih ekonomija i zaštitu vlastitih građana od snažnog ekonomskog udara.
Spriječiti propadanje firmi i masovni gubitak radnih mjesta nulti je ekonomski prioritet u ovom trenutku za sve vlade, pa tako i one u BiH, konkretno Vladu Federacije BiH. Negativni efekti snažnog pada potražnje i ponude, likvidnosti firmi i ukupne potrošnje moraju biti na vrijeme amoritzirani, jer će u suprotnom hiljade radnih mjesta i desetine hiljada porodica biti žrtve nemara i zakašnjele reakcije.
Vrlo malo firmi i porodica imaju zalihe novca dovoljne da prežive udare na prihode i porodični budžet koji ova kriza nužno donosi. To prijeti nesagledivim negativnim efektima na opstanak firmi, te ugrožavanju života građana. Pad prihoda firmi, pad prihoda domaćinstava, pad zaposlenosti i umanjenje plaća, te velika redukcija potrošnje, negativno će se odraziti i na prikupljanje javnih prihoda, pa će penzije, socijalna davanja i plate u javnom sektoru takođe biti ugrožene.
– Nužno je kroz bankarski sistem donijeti mjere koje će spasiti firme od kolapsa usljed fiksnih troškova iz kreditnih obaveza koje imaju prema bankama.
– Država mora pratiti primjer Italije i podstaći bankarski sistem da podnese dio tereta tako što će omogućiti da firme u ovom periodu ili zalede ili značajno umanje svoje fiksne obaveze prema kreditorima.
– Nužno je omogućiti linije subvencioniranja i kreditiranja (iz postojećih izdašnih budžetskih kapaciteta, pa čak i kredita ako je to nužno) vezane za zadržavanje radne snage i proizvodnje.
– Vlada mora ponuditi način za umanjenje troškova firmama i kućanstvima kroz poreske olakšice (vezanim za doprinose, ali i druge vrste poreza), te povrat poreza kao mehanizam rasterećenja fiksnih obaveza i kompenzacije za veliki pad u prihodima.
– I pored svega pobrojanog, biće mnogo onih koji će ostati bez posla, pa Vlada mora uvesti drastične mjere poput minimalnog dohotka za svaku ugroženu porodicu, barem kratkoročno.
Vlada treba ponuditi mehanizme smanjenja troškova za domaćinstva u vidu umanjenja poreskih obaveza i računa za režije (barem za najugroženije kategorije).
– Sve mjere moraju biti sistemske i jednako obuhvatiti cijelu privredu i društvo, izbjeći protekcionizam pojedinih industrija i klijentelistički pristup.
– Vlada mora angažirati sve stručne, privredne i akademske kapacitete, uključujući formiranje ekonomskog kriznog štaba, te odgovornost i teret rasporediti na što veći broj aktera.
Da, prije svega treba zaštiti živote i zdravlje ljudi, ali jednako je važno spriječiti ekonomski kolaps, što traži trenutnu i izvodivu reakciju, jer je naknadno spašavanje potonulog broda neizvjesno i neuporedivo skuplje.
