“Tako izabran član Predsjedništva, s nove ograničene mikroteritorije legitimitet duguje samo toj teritoriji, pa bi Predsjedništvo postalo forum predstavnika teritorija, a ne najviši izvršni organ predstavljanja građana. Naravno, postojeći Usav i entietske izborne jedinice ne dozvoljavaju princip univerzalnosti, ali umjesto u teritorijalizaciju legitimiteta, shodno evropskim vrijednostima, treba ići ka individualizaciji, tražeći mehanizam zaštite od majorizacije, maniplacije, ali I od monopolizacije bilo koje izborne pozicije”, rekao je Arapović.
– Razumijem da vrijeme do raspisivanja izbora curi, pa da se izgovaraju sve radikalniji stavovi, ali to nije doprinos rješenju, već suprotno, još veće razilaženje između dva suprotstavljena principa, dodaje Arapović
Najelegantnije rješenje, mišljenja je Arapović je ono za koje se i SBB zalaže, a u vezi čvora oko izbora članova Predsjedništva, jeste posredni izbor iz Parlamenta BIH, uz obavezu da se to odnosi na sva tri člana, tj. bez asimetričnog izbora za FBIH i RS.
“S obzirom na vrlo uske nadležnosti I prenapregnutu simboličku vrijednost, izbor članova Predsjedništva imalo bi sporednu važnost. Kao što je ima premijer u Francuskoj ili predsjednik u Njemačkoj”, dodao je Arapović
Arapović je kazao da evropski, pa i anglo-američki izborni sistemi uglavnom ne poznaju ovakvo reduktivno izborno i biračko pravo, ali ni u nekim složenim društvima poput švicarskog ili belgijskog etničke grupe nisu izborne baze.
“Čak naprotiv, zapadno izborno pravo uspostavljeno je na principima jednakog i općeg, univerzalnog biračkog prava, te jednakosti glasa, koje ne može biti umanjeno ili uvećano bilo kakvom pripadnošću narodu, etničkoj grupi ili teritoriji. Treba znati I to da neka složena društva poput švicarskog ili belgijskog, upravo braneći višeetnički društveni sastav imaju mehanizme aktivne reprezentacije, ali nikada na način da su etničke grupe ili monoetničke teritorije jedine izborne baze”, navodi Arapović
– Republikanski i konsocijativni model najlakše se mire višekružnim ili posrednim izbornim procesom, a to nije preteško za provesti. Čini mi se, nakon svega, da se galamom oko važnosti rješavanja izbornog pitanja u BiH, ustvari skriva očita želja vodećih igrača da ni do kakvog rješenja I ne dođe. Svakodnevno se dižu ljestvice zahtjeva, postavljaju se ultimatumi, I iznose prijetnje, a poznato je u psihologiji da je to osobina nemoćnih manipulatora, dodaje Arapović
“Upravo ovakav okvir pogoduje spiralnom dvodecenijskom naklapanju oko građanskog I nacionalnog kao nespojivog, što je potpuna besmislica. Čitava Evropa je spojila građansko I nacionalno I svakodnevno inovira rješenja prilagođavajući se novom vremenu, samo naši pojedini dežurni zaštitnici fluidnih etničkih I građanskih totema misle da jedan od njih mora da nadvlada drugi, koliko god štete nanosili državi I društvu. Zato oni neće ni doći do kompromisa, njima to ne treba, a mi takvi nećemo u Evropu, njima ovakvi ne trebaju. Kompromis je zato jedini put. Makar bio nametnut”, zaključio je Arapović.
