U sinoć emitovanom izdanju emisije INTERVIEW20 u programu BHT1 gost je bio Damir Arnaut, zastupnik u ZD PS BiH. U otvorenom razgovoru sa urednicom emisije Sanelom Prašović Gadžo na samom početku emisije Damir Arnaut, zastupnik u ZD PS BiH govorio je o tome koliko je svjestan toga da je jedan od rijetkih zastupnika koji je vrlo aktivan u Parlamentu:
„Nažalost, postao sam svjestan kroz rad u Parlamentu da je ovakvo jedno djelovanje izuzetak, što ne bi trebao biti, jer mi smo se svi članovi Parlamenta obavezali građanima pred izbore da ćemo ispuniti različite ciljeve, svako je dao neka različita obećanja. Međutim, činjenica je da ipak Klub SBB-a daleko najaktivniji, prema realnim pokazateljima broj prijedloga, zakona, recimo Klub SBB-a ima po glavi člana Kluba ima više prijedloga zakona u prošloj godini nego Vijeće ministara po glavi ministra i zamjenika ministra. To govori puno i o aktivnostima SBB-a i o tome koliko je Vijeće ministara neaktivno.“
Na upit koliko je Vijeće ministara predložilo zakona u ovoj godini, Arnaut je kazao:
„Prema izvještaju u prošloj godini, koji je oboren u julu mjesecu ove godine i najveći razlog što je SBB glasao protiv tog izvještaja jeste zato što prema vlastitom priznanju Vijeće ministara je u 2016. godini dostavilo 19 zakona, a prema planu rada, to su sada ona obećanja o kojima ja govorim, obećali su za 2016. godinu 56 zakona. Vi kada to bećate, a dostavite 19 prijedloga zakona, vi ne možete ni realno očekivati, niti zaslužujete da vam se podrži taj izvještaj.
Glavna SBB-ova obećanja su bila da ćemo ukinuti „bijeli hljeb“ i naknade za rad u komisijama za vrijeme radnog vremena. Dakle, ne možete primati naknadu za nerad, što je „bijeli hljeb“ godinu dana nakon mandata i ne možete primati platu i naknadu za rad u komisiji tokom radnog vremena, to je dupla naknada. To je oboje usvojeno. To je način na koji trebate djelovati kada obećate nešto, bilo ograđanima, bilo Parlamentu koji vas je birao kada je u slučaju Vijeće ministara.“
Također je prokomentirao zašto misli da se to desilo sa Vijećem ministara:
„Mislim da je vrlo jasno, i nisam ja jedini, mnogo je parlamentaraca koj isu glasali protiv tog izvještaja i istakli da ukoliko bi se glasalo o svakom ministru pojedinačno da bi neki čak i dobili prolaznu ocjenu, neki su bolje radili, neki su loše radili. Međutim, ukupna slika, 19 predloženih zakona od obećanih 56 je u konačnici odgovornost Predsjedavajućeg Vijeća ministara. Mi smo u više navrata istakli, SDA je ponudila predsjedavajućeg Vijeća ministara, i njima su jasni ovi pokazatelji, i njihovim poslanicima nije drago što nemamo na sjednicama dovoljan broj zakona, pa onda sjednice traju po 2,3 sata, pa onda jedanput mjesečno itd. Neka ponude novog. Mislim ono što će se u konačnici desiti da će Predstavnički dom izglasati nepovjerenje gospodinu Denisu Zvizdiću, ali da Dom naroda, koji je druga neophodna karika u smjeni to neće uraditi, jer će HDZ spasiti gospodina Zvizdića i na kraju će on ostati premijer zahvaljujući SDA-u i HDZ-u.“
O tome kako povlačenje SNSD-a iz komisija opet dovodi u jednu nezahvalnu situaciju rad državnog parlamenta:
„Otežava rad komisija, ali Parlament je ipak konstituisan na način da ne može zaustaviti rad komisija, osim jedne konkretno komisije, a to je Komisija za nadzor nad radom OSA-e, gdje je zakonom propisano da na čelu te komisije sjedi neko iz opozicije. Povlačenjem smjenom Špirića, povlačenjem Sredoja Novića nema više nikog iz reda srpskog naroda iz opozicije, iz reda hrvatskog naroda u toj komisija nikad nije ni bilo nikog iz opozicije, jer su tu bili samo članovi HDZ-a, koji su naravno pozicija. A Aleksandra Pandurević, šefica Kluba SDS-a je javno rekla da SDS neće dozvoliti da na čelu te komisije sjedi Bošnjak, jer mi imamo dva Bošnjaka u toj komisiji iz opozicije, to su Mirsad Mešić iz SDP-a i Damir Bečirović iz DF-a, a glasovi koji su neophodni Aleksandre Pandurević u toj komisiji, ako će te izabrati predsjedavajućeg javno kaže da ne može Bošnjak biti, i to je zaista jedna neprihvatljiva, sa stanovišta SBB-a prijetnja, tvrdnja, kako hoćete. SDA nikad nije reagovala na tu njenu prijetnju. Mi sada imamo zastoj u toj komisiji, jer zakon nalaže da njom predsjedava neko iz opozicije. Iz opozicije nema niko iz srpskog naroda, iz hrvatskog nikad nije ni bilo i Aleksandra Pandurević neda Bošnjacima predsjedavanje tom komisijom i da podsjetim još jednom, kada je smijenjen Špirić mi smo insistirali još jednom da se zamijeni sa članom iz Federacije, jer u toj komisiji također postoji debalans na štetu Federacije, ima jedan više iz RS-a u odnosu na Federaciju, nego što je poslovnikom propisano. Mi smo predložili profesora Mirsada Džonlagića i SDA jednoglasno izabere Borislava Bojića, kojeg su neki kasnije vezali za Tomašicu, zona odgovornosti Tomašica itd.“
Na upit kako bi ocijenio rad Zastupničkog doma, Arnaut je otvoreno kazao: „Neki članovi bi dobili, ne samo prolaznu ocjenu, nego imaju ogromne zasluge, dok npr. imaju dva člana Parlamenta za koje ja nisam siguran kako se koji od njih dvojice zove, jer nikad se ne javljaju za riječ. Nemam priliku da saznam šta su njihovi stavovi, a kamoli da građani saznaju to. Ako ja mogu sugerisati građanima da prate ko šta radi i da glasaju za one koji im pokazuju da rade u njihovom interesu. Klub SBB-a je manje od 10% Predstavničkog doma, a 25% poslaničkih pitanja postavljenih smo mi. Ali, evo konkretno, „bijeli hljeb“ tek iduće godine će se pokazati pune uštede, procjene su negdje oko 2 miliona po mandatu, a ove naknade za radu komisijama 1,2 miliona godišnje su uštede. Već pokazatelj za ovu godinu januar-maj pokazuje da će 1,4 miliona ove godine biti uštede i to je na osnovu ovog mog prijedloga zakona, možemo slobodno reći na osnovu rada naša četiri poslanika.“
O Komisiji za nacionalne spomenike koja se oglušila o ono što je izglasao Parlament, odnosno koja ne poštuje odluke Parlamenta:
„To je strašno i ja se nadam da će se nadležni organi pozabaviti tim, odnosno Tužiteljstvo BiH. Mi smo donijeli jedan precizan i jasan zakon, koji se odnosio na tu Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika. Tokom cijele 2016. godine članovi te komisije prema medijskim izvještajima primaju 475 KM mjesečno i onda se mijenja neka odluka, mijenja se kao njihov status i odjednom oni imaju 3800, kažem sve sam saznao iz medija. Ja govorim navodno, a na organima za sprovođenje zakona je da utvrde je li to zaista tako.“
Arnaut je govorio i o Upitniku Evropske komisije i nedogovornosti institucija BiH o istom: „Devet mjeseci stoje pitanja, gospodin Zvizdić je slavodobitno objavio kako su njemu lično uručena ta pitanja u decembru prošle godine i evo sad 9 mjeseci kasnije mi to još nismo odgovorili. Komparativno Hrvatska, Albanija, Crna Gora, Makedonija, te zemlje su 3,5 do 4,5 mjeseca odgovarala na ta pitanja, Srbija 2 mjeseca i 7 dana. Od trenutka zaprimanja pitanja do trenutka dostavljanja odgovora, evo mi skoro 9, 10 mjeseci i sad vidite, gospodin Zvizdić ili ko je već rekao da se mi ne možemo porediti sa drugim zemljama, jer smo puno kompleksnija zemlja. Koliko kompleksnija? Jesmo li 4 puta kompleksniji od Srbije, jer evo mi već 4 puta više čekamo, jesmo li 3 puta kompleksniji od Makedonije, i duplo kompleksniji od Hrvatske? Ako je odgovor da smo još kompleksniji, ja sad postavljam pitanje, ako je Srbija za 2 mjeseca odgovorila i prevela Upitnik, a gospodin Zvizdić za 9 mjeseci još uvijek nije organizovao prevodioca onda o čemu mi govorimo. Još uvijek institucije BiH, koje su nadležne za ovo, a to su Vijeće ministara i Direkcija za evropske integracije nisu okončale postupak angažovanja prevodioca. To je toliko neodgovorno.“
Pelješki most bio je također jedna od tema emisije Interview20:
„To je sve počelo 2005. kada je Hrvatska najavila da gradimo most i tu nije bilo nekih aktivnosti do saziva Predsjedndištva Silajdžić, Komšić, Radmanović. Početak 2007. dolazi prva reakcija BiH prema Hrvatskoj, ali tu treba razgraničiti, reakcija BiH, Predsjedništvo zauzima jedinstven stav prema Hrvatskoj da 30 metara koliko su oni tada planirali nije visina koja je u skladu sa interesima BiH. Most nije dostatan za potrebe pomorske zemlje. Problem je što je 7 godina gospodin Izetbegović kao da je prespavao u Predsjedništvu nije se oglasio o ovom pitanju, nije se oglasio u junu kada je Evropska komisija odobrila sredstva, Halid Genjac početkom augusta se oglasio sa tvrdnjom da ne može nikakav most. Nije se oglasio ni sa tezom evo 55 metara je malo, haj'mo 65 metara, nisam čuo da je iko iz SDA izašao sa alternativnom visinom. To je neutemeljeno. Međutim, ono što je najopasnije bilo, što je mene zaista šokiralo je ono prvo pismo Adila Osmanovića u kojem kaže ukoliko Hrvatska ne ispuni ove neke zahtjeve njegove da će on sugerisati da se BiH povuče iz ovog Ugovora o granici, kojeg su potpisali Izetbegović-Tuđman 1999. Vi ćete se sjetiti toga, Vi imate sliku sa predsjednikom Klintonom i sjećate se o čemu govorim, dakle tu je bilo 40 lidera stranih država počev sa Bilom Klintonom, to je pored toga što je Izetbegović stariji napravio dobar posao, ne samo oko ovih Školjeva i vrha Kleka nego i oko Martin Broda i na Savi, to je dobar Ugovor za BiH sa stanovišta naših interesa. I onda Adil Osmanović kaže mi ćemo se iz tog povući. Prošle sedmice nama iz SDA donose da potpišemo deklaraciju u kojoj piše da će se BiH povući iz tog Ugovora. SBB je rekao ne sa ovom rečenicom, rečenica sa povlačenjem iz Ugovora koji je od strateškog interesa za BiH, ne dolazi u obzir da to dobije pečat iz Parlamenta. Oni su pristali da se to izbaci.
