Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH Fahrudin Radončić obratio se delegatima i gostima Trećeg kongresa SBB-a.
Njegov ekspoze prenosimo u cijelosti.
Poštovane dame i gospodo,
Poštovani delegati i gosti Kongresa,
Uvaženi predsjednici drugih političkih stranaka i partija,
Poštovani predstavnici medija i javnosti,
Poštovani članovi Radnog predsjedništva,
Dozvolite da vam zahvalim na tome što ste danas s nama. Zbog poznatih mjera koje su na snazi ovo je najmalobrojniji kongres SBB-a. Naš prvi kongres imao je više od 4.500 delegata.
Namjerno smo za svoj kongres, od većih i komotnih prostora u Sarajevu, izabrali Mostar, jer je on danas prijelomnica ne samo Federacije BiH već i cijele Bosne i Hercegovine. U ovom gradu, koji je herojski grad, mi želimo da još jednom pokažemo da se mora naći tačka kompromisa i da ovaj grad to zaslužuje. Mislim da je to veoma važno, kazao je Radončić, nakon čega je uslijedio aplauz.
Kada se osvrnemo na proteklih nekoliko godina, od našeg 2. kongresa do danas, situacija u Bosni i Hercegovini ne samo da se nije poboljšala nego je dramatično pogoršana.
Na svim poljima i u svim oblastima imamo velike padove i veoma loše trendove. Više od stotinu hiljada ljudi u ovom periodu je napustilo BiH, a u ovoj više od 80.000.
Ekonomsko zaostajanje je ekstremno veliko, Bosna i Hercegovina se nalazi u svojevrsnom tunelu straha, nema velikih investicija i infrastrukturnih radova, nema masovnog zapošljavanja, a naša je zemlja među prve tri u svijetu po broju umrlih od koronavirusa i po lošoj imunizaciji stanovništva.
Sigurnosna situacija, međuentitetski i međunacionalni odnosi od potpisivanja Dejtonskog ugovora nikada nisu bili gori.
Dok se zemlje u regionu mnogo uspješnije razvijaju ili su, kao Crna Gora, postale i članice NATO saveza, Bosna i Hercegovina je ophrvana i na koljenima zato što su konfliktni i populistički lideri sa svojim tajnim agendama otišli predaleko.
Euroatlantske integracije
Dok naši susjedi imaju veliki rast i dok cijela zapadna civilizacija gleda u budućnost i razmišlja o razvoju u 21. stoljeću, mi smo dovedeni u poziciju da s četvorkom, koja je na vlasti na nivou BiH, a to su SBB, SDA HDZ i DF, razgovaramo s političarima i politikama iz 1995. godine.
Mi smo, od osnivanja SBB-a, na svakom mjestu i prilici potencirali integracije, izgradnju, stvaranje novih vrijednosti, brigu o radnicima, majkama, natalitetu, ekologiji i još glasnije govorili da opasnost po Bosnu i Hercegovinu ne dolazi izvan, već iznutra.
Snažno smo potencirali i promovirali euroatlantske integracije, jer je BiH mjesto u NATO-u i Evropskoj uniji. Mi smo evropska država i nama je mjesto u evropskoj porodici, evropskim i zapadnim vrijednostima, njihovim ekonomskim standardima, njihovim demokratskim dostignućima i njihovim civilizacijskim tradicijama koje su iznimno široke za sve demokratske razlike i opcije, za sve vjerske i druge slobode, za tržišnu utrku najsposobnijih pojedinaca i kompanija, za integracije kroz velike investicije i bolje međusobno saobraćajno, ekonomsko, kulturno i svako drugo uvezivanje i upoznavanje.
U državama koje su postale članice NATO saveza investitori imaju mnogo veću sigurnost, pa i ne čudi me da je skok inozemnih ulaganja u te zemlje viši i do dvadeset puta, odnosno 2.000 posto.
Politika konstruktivne strpljivosti
Za razliku od zemalja Evropske unije i iz regiona koje se trude da u svakom segmentu života unapređuju ili dostignu ove standarde, nas u Bosni i Hercegovini, zahvaljujući retrogradnim politikama i prevaziđenim konceptima, vraćaju u period za koji su mnogi iskreno vjerovali da je daleko iza nas.
Nažalost, dogodio se suprotan proces: danas su ljudi u blagoj panici i velikom strahu od novog rata.
Danas svjedočimo da višegodišnji trud i vrlo sistematičan rad u promociji i realizaciji separatizma, koji personificira gospodin Milorad Dodik, želi da uđe u novu fazu konačnog rješenja na štetu Bosne i Hercegovine i svih njenih građana.
Tu uključujem i Srbe.
Nije potrebno biti veliki analitičar i znati da je za bosanske Srbe Bosna i Hercegovina optimalan državni okvir, gdje oni mogu imati i svog člana Predsjedništva, predsjednika Državne vlade, odnosno predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, ministre vanjskih poslova i mnoge ambasadorske pozicije, direktore državnih agencija i tako dalje.
Sve ovo neće imati ako postanu – a to zapamtite, apsolutno nije moguće – provincija nekih velikodržavnih projekata.
Gospodin Dodik je, i to mi danas moramo reći, prešao crvenu liniju i, uz naš veoma precizan stav da ni pod koju cijenu nije moguća podjela Bosne i Hercegovine, pa i ona, tobože, mirna, o kojoj on govori, njegovu političku sudbinu treba prepustiti opoziciji u Republici Srpskoj i međunarodnoj zajednici, koja je garant Dejtonskog mirovnog ugovora.
Politika konstruktivne strpljivosti, čvrste državotvorne stabilnosti, direktnog i muškog razgovora o najtežim pitanjima u četiri oka s onima koji ne misle kao mi, ali i izbjegavanjem jeftinog populizma gađanjem medijskim kamenicama i iskazivanjem hrabrosti pred mikrofonima, način je i mog eksponiranja i eksponiranja drugih važnih članova SBB-a.
Svaki populistički pristup, polemika hrane Milorada Dodika i njegovu destruktivnu politiku i mi nećemo učestvovati u verbalnoj svađi koja dokazuje da BiH nije moguća.
Stoga mi s razlogom i punim pravom očekujemo da međunarodna zajednica pokaže punu odgovornost u onemogućavanju i sankcioniranju politike koju vodi i personificira Milorad Dodik.
To Bosna i Hercegovina zaslužuje, ali zaslužuju i Bošnjaci.
Ne zaboravimo, nad našim narodom je počinjen genocid, i to – što se često zaboravlja i ne govori – počinjen je u demilitarizovanoj zoni Srebrenice, čiju su sigurnost tada garantirale Ujedinjene nacije.
To se više nikada ne smije dogoditi. Mi s razlogom imamo pravo na to da podsjetimo i Vijeće sigurnost UN-a, u kojem sjede najmoćnije sile svijeta, na ono što se dogodilo.
SAD pokazuju interes za naš region
Ne postoji mirna disolucija niti u svijetu postoji jedna država s dvije vojske!
To neće moći ni u jedinstvenoj i nedjeljivoj Bosni i Hercegovini.
Toga su svjesni svi naši građani, ne samo u Federaciji nego i u Republici Srpskoj, ali i najveći diplomatski i centri moći demokratskog svijeta.
U tom smislu treba biti optimističan i treba biti veoma zahvalan zvaničnom Vašingtonu i Briselu na velikoj brizi i aktivnosti, koju ispoljavaju u posljednje vrijeme.
Sjedinjene Američke Države, nakon dužeg vremena, ponovo pokazuju veliki interes za naš region i, što je važnije, pokazuju globalno liderstvo i očekivanu snagu.
Potpuno sam uvjeren da ćemo vrlo brzo svjedočiti tome kako međunarodni mehanizmi počinju da se aktiviraju i djeluju prema pojedincima koji su olako shvatili da mogu srušiti obaveze međunarodnih ugovora i konferencija, obaveze prema saveznom nivou vlasti i suverenosti i teritorijalnom integritetu BiH, u čijem Predsjedništvu istovremeno sjede i oni koji misle da će to proći bez ikakvih osobnih posljedica.
Dame i gospodo, nama agresivnost Milorada Dodika značajno otežava u nastojanjima da stabiliziramo stanje i na nivou Federacije, ali i na međunacionalnom nivou.
On u svojoj destrukciji računa na podršku Kine i Rusije, to su moćne sile, ali mi dobro memorišemo rečenice zvaničnog Vašingtona – da su oni tu, da prate i da imaju mehanizme da to neutrališu.
Izmjene Ustava i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine pokušavamo provesti uz medijaciju Vašingtona i Brisela, i to u uslovima koji nikad nisu bili teži jer imamo apsolutnu destrukciju Milorada Dodika.
Rješavanja Izbornog zakona su je jedan od preduslova stabiliziranja političkih i međunacionalnih odnosa u Federaciji, ali i odnosa između Bošnjaka i Hrvata.
Povratak povjerenja između dva naša naroda i rješavanje nekoliko važnih pitanja bi učinili Federaciju mnogo stabilnijom.
To istovremeno znači da bi i federalni odgovor na politiku Milorada Dodika bio jedinstveniji i jači.
Također, da budem veoma jasan, jedna je situacija kada su srpska i hrvatska politika naspram Bošnjaka u pitanju, a potpuno je drugačija kada su bošnjački i hrvatski politički faktor s druge strane, odnosno suprotne strane Milorada Dodika.
Kada govorimo o Izbornom zakonu – trudit ću se da budem što kraći – mi moramo implementirati presude najviših evropskih sudova, obezbijediti pravo kandidiranja svakog našeg građanina, neovisno o njegovom nacionalnom deklariranju ili nedeklariranju, da ima pravo da se kandiduje za sve pozicije u Bosni i Hercegovini, pa i one najviše.
Ta vrsta diskriminacije treba prestati. Mudrost politike i državništva je da nude i iznalaze najbolja rješenja. Ta rješenja, u ovakvim historijskim prilikama, mogu biti bolna za političke rejtinge pojedinih stranaka ili lidera.
Ali, ako smo zdrave pameti, ispred sudbine Bosne i Hercegovine ne smije i ne treba biti važnija politička karijera bilo koga od nas.
Odnosi s Hrvatima
Bosna i Hercegovina, već sam rekao, pripada porodici evropskih naroda i nije nikakva tajna da su mnoge evropske države i nacionalne države.
I mi smo država dva entiteta i tri naroda.
Bosna i Hercegovina je tronožac sastavljen od tri naroda i izostanak takve tronožne stabilnosti ima veoma loše posljedice po sve nas.
Za stabiliziranje hrvatsko-bošnjačkih odnosa prvo treba dati dijagnozu, a ona je poznata već desetak godina, pa treba tražiti ustavno-pravni i demokratski lijek.
Već tri puta Bošnjaci biraju, jer su najmnogobrojniji, dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Hrvatski narod i hrvatska politika to doživljavaju kao majorizaciju i dominaciju najmnogoljudnijeg naroda nad malobrojnijim i žele da se to ne dogodi i četvrti put.
Ako se dogodi, to bi značilo da punih 16 godina Hrvati, kao konstitutivni narod, osjećaju i trpe diskriminaciju.
O tome mi, Bošnjaci, moramo posebno voditi računa. To, da se razumijemo, uopće ne treba isključivati brigu o ostalima i njihovom neotuđivom pravu na kandidiranje i mogućnosti izbora za člana Predsjedništva BiH i druge pozicije.
Treba pokazati inovativan pristup zasnovan na najboljim demokratskim praksama, tzv. odnosu manjina-većina. To neće biti lako kada su u pitanju domovi naroda ili iznalaženja rješenja koja će onemogućavati blokade s bilo čije strane.
Alternativa da ne donesemo Izborni zakon koji će harmonizirati bošnjačko-hrvatske odnose je veoma loša. Kao manji problem, svjedočit ćemo i dalje brutalnim izbornim krađama i falsificiranju izborne volje naroda, svjedočit ćemo velikim tenzijama i međusobnim opstrukcijama na relaciji Bošnjaci – Hrvati ili Hrvati – Bošnjaci.
Svjedočit ćemo ekonomskim i političkim posljedicama takvog odnosa i potpunom demotivisanju naših građana da ostanu u Bosni i Hercegovini i u njoj čuvaju svoje porodice, njene mlade članove, vide budućnost i rade u najboljoj i najljepšoj zemlji za sve nas.
Izmjene Ustava i izborna reforma
Bez izmjene Ustava i dobivanja novog Izbornog zakona neće biti implementirani izborni rezultati u Federaciji ni naredne izborne godine.
Nije teško zamisliti scenarij da Federalna vlada i rukovodstvo Federacije, nakon ove četiri godine tehničkog mandata i nakon 2022. godine, ostanu na svojim pozicijama i tu dočekaju penziju ili odu iz bioloških razloga.
Takvo stanje doprinijelo bi još većoj eskalaciji i nervozi, a kada se sve to posmatra u kontekstu šire slike ponašanja rukovodstva Republike Srpske, nije teško shvatiti tajne agende pojedinih politika u Bosni i Hercegovini.
Pred tom spoznajom SBB treba da pokaže svoj državotvoran i nesebičan partijski interes i drago mi je da je naš prijatelj Helez to prepoznao.
Na nama je da, zbog interesa svih, pokažemo takav demokratski kapacitet da nećemo i ne smijemo biti opozicija kada je u pitanju brzo stabiliziranje odnosa u Bosni i Hercegovini i Federaciji.
Nama je predstavnik najveće sile svijeta, mislim na specijalnog izaslanika predsjednika SAD Džoa Bajdena, gospodina Eskobara, veoma pomogao preciznim stavom svoje države i administracije da rata u Bosni i Hercegovini neće biti.
To je stiglo do svakog građanina u BiH i djelovalo je veoma sedativno na našu javnost i nas.
U tom kontekstu, mi želimo da i OHR, čiji su pravni autoritet i poluge neupitni, otvori svoju fioku sankcija prema svima onima koji opstruiraju miran razvoj Bosne i Hercegovine, a da budemo precizni, nije u pitanju samo jedan čovjek.
Ne damo Bosnu i Hercegovinu
Ne mislim da će preko noći prestati snovi i planovi pojedinaca koji maštaju da će se, zbog nemogućnosti dogovora i po pitanju izbornih promjena, Bosna i Hercegovina proglasiti nemogućom zemljom za kompromis i to koristiti kao izgovor da Bosna i Hercegovina uđe u svojevrsnu “kiprizaciju” – gdje će se dobiti srpski, ali i hrvatski i bošnjački podijeljeni Kipar.
To je podao plan i duboko antibošnjački cilj, koji bi omogućio Srbima i Hrvatima da kroz institut dvojnog državljanstva oni žive socijalizirani i egzistencijalno naslonjeni na svoje matične države, a mi, Bošnjaci, pretvoreni smo u ”muslimansko ostrvo u srcu Evrope”, kako nas već pokušavaju predstaviti velikodržavni lobisti i njihovi ekstremni političari i mediji.
To se, uostalom, vidi i kroz političke istupe Milorada Dodika, koji izvjesno vrijeme potpuno drsko i promišljeno nas, Bošnjake, ne oslovljava našim nacionalnim imenom, već nas maliciozno naziva muslimanima.
Strategija te politike je da države zapadne Evrope, u kojima jača desnica, pa, nažalost, i antimuslimansko raspoloženje, na svoju separatističku stranu pridobije i okrene ih protiv Bošnjaka i Sarajeva.
Mi smo evropski narod, sa svojom autohtonom vjerom. Mi smo u opkoljenom Sarajevu odbranili sve pravoslavne i katoličke bogomolje, mi smo narod širokog srca i duboko ukorijenjenog multietničkog shvatanja i tradicije, mi na to nećemo pristati.
Upravo zbog toga, mi treba da budemo prvi koji će se odricati svih onih u čijoj politici se prepoznaje nešto što se zove politizacija vjere i njena zloupotreba u stranačke i druge svrhe.
Takva podjela i latentni sukob poluvojnog tipa bili bi kraj Bosne i Hercegovine.
Demokratske snage ovdje i u svijetu to neće dozvoliti.
Uz pomoć međunarodne zajednice i računajući na mudrost i sjećanja na loše iskustvo svakog građanina naše zemlje i u RS i u Federaciji, mi im to nećemo nikada dopustiti.
Ne damo Bosnu i Hercegovinu!
Ne odustajemo od Bosne i Hercegovine i ne odustajemo od toga da je svaki njen dio i naš dio, i Republika Srpska, i Zapadna Hercegovina, kao što su Sarajevo, Tuzla, Zenica ili Krajina, gdje Srbi, Hrvati i ostali raspolažu apsolutno pravo na ravnopravan život, poslovanje, prijateljstva, lične i porodične odnose, pa i pravo na bh. patriotizam.
Da bi se sve ovo dogodilo, i bošnjačka politika mora da izađe iz stanja populističke konfliktnosti, bezidejnosti, nedostatka razvojnih opcija i dugogodišnjeg pogrešnog shvatanja da su stranci tu da završavaju posao domaćih političkih partija i njihovih rukovodstava i lidera.
Ideja “Otvoreni Balkan”
Treba biti otvoren i reći da Bošnjaci, kao narod i politički faktor, od 1995. godine nikada nisu bili slabiji.
Nije ovo prilika za opoziciono likovanje, jer se niko normalan i pametan tome ne može i ne smije radovati.
Naši prvaci, koji su to postali zahvaljujući diskutabilnim izbornim pobjedama, uporno vode politiku samoizolacije, koja podsjeća na dijete koje se naljutilo i zabilo glavu u ćošak.
Bošnjaci žive i u Republici Hrvatskoj, Republici Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, na Kosovu i u Albaniji. Također, ogroman nas je broj u zapadnoj Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama.
Međutim, takve nacionalne resurse niko nije htio da koristi kao sredstvo i faktor našeg nacionalnog jačanja i okupljanja. Ima se osjećaj da su oni koji se zaklinju u patriotizam sve te ljude otpisali ili u najboljem slučaju – što je za pohvaliti – prepustili Islamskoj zajednici.
Ali ta vjerska dimenzija našeg okupljanja nije dovoljna u modernom svijetu velikog, pa i plaćenog lobiranja, koje je potpuno legalna disciplina u mnogim državama svijeta.
Također, evidentan je i strah od otvaranja prema regionalnim inicijativama. Ideja “Otvoreni Balkan” je to možda najbolje pokazala. Odmah su medijski plasirane političke prevare da je to suprotno Berlinskom procesu, pa čak i da je to suprotno interesima SAD i svim interesima Bosne i Hercegovine.
Tek veoma precizne izjave najviših američkih dužnosnika, koji ovih dana borave u našoj zemlji, da je to dobra ideja za regionalno povezivanje, olakšavanje poslovanja i bolji protok ideja i ljudi, što podržava zvanični Vašington i spreman je da to finansira, utihnuli su nepotrebnu harangu i političke diskvalifikacije na račun svih onih koji žele regionalne integracije.
Uostalom, zar nije bolje da učestvujemo u izgradnji autoputeva i željezničke infrastrukture, zapošljavanju naših ljudi na poslovima koji vrijede milijarde dolara, mnogo lakšoj razmjeni neophodne radne snage, bez čekanja na granicama. Od svega toga će naši ljudi imati lične koristi.
To će pojačati i ljudske veze i povjerenja, da ne živimo u prošlosti i nakon dvije i po decenije.
Pobjednički mentalitet
Ideja “Otvorenog Balkana” nije i ne može biti poluga u bilo čijim velikodržavnim i hegemonističkim aspiracijama.
Kongres je prilika da otvorimo tu, za nas veoma mučnu i traumatičnu ideju, da naša jedina Bosna i Hercegovina može biti kolateralna šteta i moneta za osposobljavanje, ako najutjecajniji svjetski centri moći, tobože, odluče da se tzv. balkansko pitanje definitivno riješi, stvaranjem takozvane tri velike nacionalne države: velike Albanije s Albanijom i Kosovom, velike Srbije sa Srbijom i Republikom Srpskom te Hrvatske s Federacijom BiH u njihovom konfederalnom odnosu.
U tom smislu se već eksponira Vašingtonski sporazum, koji je između Hrvata i Bošnjaka potpisan kao uvertira Dejtonskom mirovnom ugovoru.
Stopostotno sam siguran da u našoj zemlji postoji kolektivna politička i državotvorna snaga da je ovakav scenarij nemoguće provesti bez ekstremnih posljedica po region, Balkan, pa i šire.
Balkan je tačka stoljetnog i izuzetnog interesa više svjetskih sila. Postoji i tenzično makedonsko-bugarsko pitanje, te sam siguran da zbog delikatnog odnosa velikih sila ovu opciju treba odbaciti kao necivilizacijsko rješenje, koje se kosi sa svim stavkama međunarodnog prava i prava svake zemlje da bude multietnički koncipirana i održiva.
Naš politički habitus, naše političko promišljanje i djelovanje ne smiju biti limitirani strahovima od različitih non-papera ili izjava kojima se testiramo i kojima nam se poručuje da naša budućnost u ovom okviru Bosne i Hercegovine i nije moguća.
Što je više takvih poruka, naša je odlučnost veća da se tome još jače suprotstavimo.
Imamo fenomenalno sposobne ljude, pojedince i grupe koje ostvaruju planetarno prepoznatljive rezultate, imamo ljudske i komparativne prednosti da ovo može biti zemlja u koju će se istinski graditi bolja budućnost i bolji život.
Mi moramo napokon u BiH početi graditi ono što u Bosni i Hercegovini najviše nedostaje, a to je pobjednički mentalitet.
Nezaposlenost je ekstremno velika
SBB-ova osnivačka platforma je razvoj, zapošljavanje, društvo jednake šanse, pa i veoma poznati stav – da je i kriza šansa. Mislim da i sadašnju krizu treba posmatrati kao mnogo širu sliku i gledati ono što već sada moramo raditi i pripremati, da bi građani bolje živjeli kada kriza bude uspješno razriješena.
SBB će, kao što ste vidjeli i na displeju iza mene, u svoj politički razvoj i etabliranje ući s nečim što se zove “Tri puta E”.
A to su ekonomija, ekologija i Evropa, odnosno euroatlantske integracije.
S obzirom na to da se Kongres održava u limitiranim uslovima pandemije, neću posebno govoriti na temu ekonomije i ekologije, već će to uraditi nadležni ministri i članovi rukovodstva.
Ekonomija se u svakom slučaju mora vratiti u apsolutni prioritet i vlasti i opozicije. Nezaposlenost je ekstremno velika, kao i odlazak ljudi u inozemstvo.
U strahu od rata i općoj besperspektivnosti, nama više ne odlaze samo mladi već nam odlaze i situirane porodice, gdje su u pitanju ljudi srednjih godina, sa pristojnim poslovima i njihova djeca koja čak rade.
U našoj zemlji nema tzv. Maršalovog plana, o kojem govorimo mi u SBB-u već deset godina. Nema izgradnje novih vrijednosti, ali nema ni poštenih zakona o radu i dohotku i zakona koji ohrabruju domaće, pa i strane investitore.
Kada je u pitanju ekologija, napokon se dešavaju pozitivne globalne promjene i najodgovorniji lideri svijeta, ali i tzv. malih zemalja počinju da slušaju riječ struke i onoga što već decenijama traže eksperti koji upozoravaju da planeta Zemlja ide u suicid.
Euroatlantske integracije su svakako već dovoljno eksponirane u našim deklaracijama i aktima, kao i u našem decenijskom radu, te vam ne bih oduzimao dragocjeno vrijeme i pažnju.
Odluka uzrokovana strateškim neslaganjem
Ovaj treći kongres SBB-a je prilika i da kažemo da se ciljevi, kao političkog projekta, neće realizirati sami od sebe. Neophodno je da na miru, bez tenzija, izučimo sve uspjehe SBB-a, sve ono zbog čega nas građani vole i godinama podržavaju, i to pored užasnih zloupotreba državnih resursa protiv mene, protiv svih vas, da na miru izučimo zašto toliko smetamo vladajućima, ali i da izučimo naše greške.
Novi Glavni odbor i novo Predsjedništvo SBB-a će to imati kao apsolutni prioritet koji se mora hitno rješavati.
Moramo razvijati stranku, moramo jačati njene institucije, moramo jačati naše ljude. Imamo ih dovoljno, samo ih moramo prepoznati i bez karijerističkog rivaliteta im pomoći da se izgrade i unutarstranački visoko etabliraju.
Oni to zaslužuju, ali to zaslužuje i Savez za bolju budućnost BiH.
SBB je napustio državnu vlast jer je shvatio da četvorka – SNSD, HDZ, SDA i DF- u Vijeću ministara igra igru međusobnog nadgornjavanja, blokada, spletki i veoma svjesnog urušavanja nečega što je trebalo biti Državna vlada.
Moju tadašnju odluku, koja je bila uzorkovana i strateškim neslaganjem u vezi s rješavanjem migrantske krize i odbijanjem da učestvujemo u nečemu što su mnogi percipirali kao stvaranje panislamističkog nosača aviona i parking platoa u srcu Evrope, neki odmah nisu razumjeli i mislili su da je to velika šteta po mogućnosti eksponiranja SBB-a u javnosti.
Danas, kada nismo dio blata u koje nas guraju tri nacionalne stranke, svi shvataju da je to bila razumna i odgovorna odluka te pošten odnos prema građanima, ali čak i pošten odnos prema kratkotrajnim koalicionim partnerima kojima smo rekli u lice da nećemo biti sa njima i zbog čega nećemo biti s njima.
Sve ovo govorim samo iz jednog strateškog razloga – iznimno je važno da SBB nastavi sa svojim opozicionim djelovanjem na državnom nivou.
Veoma je važno da budemo medijatori i participanti okupljanja kompletne opozicije i jačanja njene uloge u razrješavanju najdelikatnijih pitanja.
Mi o neophodnosti jedinstvene opozicije, pa i ja lično, govorimo već mjesecima u cilju da opozicija ponudi moćnu alternativu sadašnjem stanju haosa i općeg raspada institucija i demokratskih principa vladanja.
Ova zemlja zaslužuje bolje
Najbolja šansa demokratskog raspleta situacije u Bosni i Hercegovini, njenog budućeg ekonomskog razvoja, jesu udružena i moćna opozicija i njeno zajedničko djelovanje.
Impresivna je bila slika iz Parlamenta BiH, gdje je 10-15 lidera i mislim da je to slika koja je veoma, veoma zabrinula vlast, ne zato što smo se mi okupili da ponudimo samo rješenja kad je u pitanju promjena Ustava i Izbornog zakona nego što su to s razlogom doživjeli kao embrion nečega što se zove njihov odlazak i preuzimanje vlasti 2022. godine od onih koji to znaju bolje od njih da rade.
Ko to iz opozicije eventualno razbije, bit će gubitnik. Taj ne razbija samo ujedinjenu opoziciju, već razbija alternativu dosadašnjem užasnom ekonomskom i političkom stanju, takve će građani sigurno prepoznati i kazniti na izborima.
Udružena opozicija je noćna mora svake vlasti i mi ćemo, da bismo to napravili, imati podršku sa svih strana. A najveću od našeg naroda, koji u nama vidi jedinu svijetlu tačku. Za sve što sam danas rekao imamo previše argumenata i vrijeme je na našoj strani.
Nakon tridesetogodišnje neuspješne vlasti, ova zemlja zaslužuje bolje i potpuno sam siguran da ujedinjena opozicija i u liku jednog zajedničkog kandidata za člana Predsjedništvo može da uradi historijski važan posao i narodu skine s leđa nešto što se zove destrukcija, nesposobnost, korupcija, nepotizam, montirani procesi, zloupotreba državnih službi i obavještajnih agencija i jedino mi, kao udružena opozicija, možemo dostići evropski i zapadni standard pravljenja bolje države, uz preduslov da riješimo najteža ustavna i druga pitanja – istakao je Radončić.
