Fahrudin Radončić, prije obraćanja kao potvrđeni kandidat za člana Predsjedništva BiH, zahvalio je svima prisutnima, a posebno pozdravio Lars-Gunara Vigemarka (Lars-Gunnar Wigemark), šefa Delegacije EU u BiH i specijalnog predstavnika EU, koji je svojim prisustvom uveličao večerašnju Konvenciju SBB-a i čestitao mu na produženju mandata.
Čuli ste ove podatke i to koliko je članstvo SBB-a uvjereno u mene da mogu vratiti Bosnu i Hercegovinu u stanje izvan stalnih konflikata, stabilizirati političku i ekonomsku situaciju, učiniti da ova zemlja bude bolja, složnija i prosperitetnija.
Ovim je riječima Radončić počeo svoje obraćanje nakon obznanjivanja kandidature.
– Postoji nešto što se zove lična, politička, stranačka i državnička odgovornost prema ljudima i ovoj zemlji. Politički rivali su se, to je davno viđeno, uplašili moje kandidature i sve učinili da se ovo danas ne dogodi. Ali, bit ću direktan – teško je mene obeshrabriti da radim za opšte dobro.
Nisu me obeshrabrili kada sam 1987. godine nazvao Slobodana Miloševića balkanskim krvnikom. Nisu me obeshrabrile ni četničke horde 1992. godine, kada nisam htio napustiti Sarajevo. Nisu me obeshrabrili ni skeptični intelektualci 1995. godine, kada sam pokrenuo najtiražniji dnevni list u historiji Bošnjaka i novoj historiji BiH, „Dnevni avaz“. Oni su tvrdili da taj projekt nikada neće uspjeti, a vidite da on, kao nacionalna institucija, navršava treću deceniju svog bivstvovanja.
Ne konfliktima – da ekonomiji
Isto se dogodilo kad sam odlučio da ogromnu ruševinu starog „Oslobođenja“ pretvorim u jednu od najljepših zgrada, a da vas ne opterećujem koliko me ljudi ubjeđivalo da se u Sarajevu neće nikad moći napraviti zgrada od 175 metara. Nisu me obeshrabrili ni kada su mi prije četiri godine politički tužioci montirali slučaj „Keljmendi“, a kasnije i navodni pritisak na sud s tromjesečnim pritvorom, jer su presude oslobađajuće, a čak se 9.481 čovjek od mog procesuiranja upisao u SBB.
Kao što vidite, slično i u mnogim drugim slučajevima, na kraju pobijede osobno poštenje, pravda i hrabrost – elaborirao je predsjednik SBB-a šta je sve prethodilo njegovoj današnjoj kandidaturi za člana Predsjedništva BiH.
Na suštinsko pitanje kako očuvati BiH i ljude u njoj, Radončić je odgovorio porukom: “Ne konfliktima – da ekonomiji.”
Pojedinci, primjetio je, šire paniku zbog eventualne pobjede Dodika i Čovića, tvrdeći da bi to bio kraj BiH i nude argumente među kojima, naravno, ima i mnogih činjenica u prilog tome koje ova dvojica političara namjerno ili nenamjerno daju. …Ali, dobra je okolnost da se jedan Dodik, neovisno o njegovim političkim strelicama i raznim obrazloženjima zašto to radi, kandidirao za člana Predsjedništva BiH, jer je time priznao ovu državu i tu iznimno važnu instituciju. Isto se odnosi i na Čovića – pojasnio je Radončić.
Za takve političare, ali ne samo političare nego općenito Hrvate i Srbe u BiH, njihovu djecu, prijatelje i sposobne ljudi, on je naglasio da jedino u BiH mogu biti “predsjednici države, državne ili entitetske vlade, ministri, direktori državnih institucija i agencija, poslanici i delegati.
– Ako neko mašta o velikodržavnim projektima, treba i egzistencijalno znati da tamo ovoga nikada biti neće. Nigdje im neće biti bolje nego u zajedničkoj BiH – potcrtao je Radončić.
Poručio je da će kao član Predsjedništva biti proaktivan, inventivan, ekonomski mobilan.
– Čast je raditi za BiH, za njene građane i uvijek ću voditi računa o svima, a naročito o Bošnjacima – riječi su Fahrudina Radončića, koje su prisutni u Domu mladih pozdravili gromoglasnim aplauzom podrške.
Nije politička mudrost, primjetio je, pratiti Dodika u populizmu ili eventualno nekog njegovog nasljednika, “nego će politička mudrost prvog reda biti da se srpski političari u BiH s kolosijeka konflikata usmjere na kolosijek takmičenja u izgradnji novih vrijednosti i poboljšanje života svakog građanina”.
Zaboraviti politiku malog mozga i velikih ušiju
– Razumljivo, neće i ne može biti tolerancije na temama da li je bio ili nije bio genocid u Srebrenici, može li biti trećeg entiteta i tako dalje, jer mi sagovornici na te teme nikad biti nećemo – nedvosmislen je bio lider SBB-a ističući da “država mora biti iznad svega”.
Kad je riječ o suverenosti, napomenuo je kako je Bošnjacima vjekovima bilo oduzeto pravo da u okviru tadašnjih većih državnih zajednica, u kojima su egzistirali, imaju mogućnost nacionalno ravnopravno participirati s pripadnicima drugih naroda.
– Našem narodu historijski bila je namijenjena samoponištavajuća uloga lokalnog aktivizma prema velikodržavnim politikama Carigrada, Beča, Beograda ili Zagreba. Došlo je vrijeme da Bošnjaci zajedno s bosanskim Srbima i Hrvatima historijski adaktiraju i zaborave politiku malog mozga i velikih ušiju. To znači da moramo jačati svoju pamet u izgrađivanju suverenističke svijesti BiH i istovremeno trebamo smanjivati poznato, skoro kolonijalno osluškivanje šta će, ko će i kako će sve to izvana tumačiti i karakterizirati.
O tome treba li ovoj zemlji podrška međunarodne zajednice, on je podvukao da građani BiH moraju zadržati pamćenje i prenositi ga svojoj djeci o tome koliko je međunarodna zajednica u najtežim trenucima nesebično pomogla ovoj državi i narodu da opstanu. U tom smislu naveo je kako dolazi vrijeme da domaći politički faktor preuzme više odgovornosti i napokon ponudi inovativan pristup:
– Kod Bošnjaka se treba pojaviti pragmatična politika koja će između dvije krajnosti – populističke konfliktnosti i strane poltronerije i podaništva – tražiti liniju principijelnog srednjeg puta. Znajte, u SBB-u i meni osobno niko neće dobiti još jednog kavgadžiju i čovjeka tankih živaca koji će se s drugima takmičiti u provokacijama.
On je naveo i razloge zbog kojih je praktično bio prinuđen prihvatiti kandidaturu:
– Prvo, BiH i naročito Bošnjacima, u ovim teškim vremenima najmanje treba anonimus za predsjednika. Drugo, Bošnjake teško uspješno mogu predstavljati u turbulentnim vremenima i ekonomskim burama oni koji po 20 godina primaju plaće isključivo od građana i estradno se eksponiraju iz džepova našeg naroda. Treće, Bošnjake ne mogu voditi oni koji nikad nisu bili lideri, oni koji nisu zaposlili nijednog radnika i isplatili plaću drugom čovjeku ili dali čak i simboličnu donaciju običnom čovjeku od svojih ekstremno velikih budžetskih prihoda. Četvrto, Bošnjacima ne mogu upravljati nerealizirani pojedinci iz tzv. drugog partijskog kadrovskog ešalona, koji će po svoje mišljenje ići kod svojih stranačkih predsjednika.
Peto, i našoj zemlji trebaju lideri koji su svoj kapacitet pokazali u teškim tržišnim uslovima zapošljavanja i otvaranja stotina i hiljadama novih radnih mjesta, stvaranja novih vrijednosti i nije čudo što se na čelu, ne samo SAD nego i više evropskih zemalja, nalaze uspješni industrijalci ili bivši korporativni lideri.
Recept za uspjeh
O tome kuda želi voditi Bošnjake i BiH, Radončić je kazao:
– Želim svoj narod vratiti na veliku političku scenu aktivnom ulogom i izvući ga iz izolacije i samoizolacije u kojima se zbog pogrešne politike nalazi već više godina. Bošnjaci su uvijek bili i trebaju ostati na pravoj strani historije. Neće biti nikakve izdaje nacionalnih i državnih interesa! … Želimo biti upamćeni kao neko ko je smirio tenzije i donio korist i prosperitet svima.
Trenutna bošnjačka politika i bošnjački politički faktor, prema njegovim riječima, reducirani su na sukobe svih vrsta. Primjerice, dodao je, “u SDA su nastale tri-četiri javne frakcije, postoji sukob i unutar koalicije sa SBB-om, sukob s opozicijom, a da ne govorimo o svakodnevnim tenzijama u odnosu na Srbe, Hrvate ili region. Znači, krivicu nećemo i ne smijemo tražiti samo u Bošnjacima, ali je činjenica da se moraju graditi nove i produktivne unutarnacionalne, međunacionalne i regionalne politike ispred Bošnjaka”.
– Iz SDA su nastale neke male stranke, ali teško da će one napraviti neki veliki pojedinačni rezultat osim u Tuzlanskom kantonu. Moram reći jedan tragikomičan detalj. Dojučerašnji premijer Kantona Sarajevo, koji je osnovao svoju stranku, javno se hvali da je otišao na biro rada. A svugdje u svijetu bivši premijeri su u slatkim mukama za koju će multinacionalnu kompaniju početi da rade, jer se podrazumijeva da su prije premijerske funkcije bili megauspješni pojedinci i megamenadžeri. Ali, veliki – mislim na SBB – nemaju potrebe da se bave malima. Mi imamo velike teme. Imamo dovoljno patriotizma, dovoljno akumuliranog političkog umijeća i jasnu viziju kako stabilizirati, sačuvati i razvijati BiH – kazao je Radončić.
Naveo je i da poznati nacionalizam treba podrediti ekonomskom patriotizmu, obezbijediti prijeko potrebni društveni konsenzus i dovedesti velike strane investitore, a osnažiti domaće i osloboditi ih policijskih, poreskih i drugih pritisaka i nameta.
– To je recept za uspjeh, neovisno o tome ko će od stranaka činiti buduću vlast. Nenadoknadivi resurs u ljudskom životu je vrijeme, a toga više nema – poručio je.
Dodatno je zamolio članstvo stranke na čijem je čelu da se na terenu ne konfrontira s članovima SDA ili drugih stranaka:
– To su naši Bošnjaci, to su naši prijatelji, to su naši saborci iz odbrambenog rata. To su ljudi s kojima ćemo mi, i kao građani i kao nacionalno odgovorni političari, jačati bošnjački politički faktor, a time i BiH u cjelini. Kada sa scene odu politički gubitnici, naši će se životi i ratna i poratna prijateljstva nastaviti, a to je najvažnije za duševni i politički mir među nama. Naravno, gdje se politički razlikujemo to uopće nećemo kriti.
One koji ga podržavaju pozvao je da nemaju dilema o tome da će sav svoj intelektualni kapacitet, kao i energiju, uložiti da opravda njihovo povjerenje i etablira nešto još važnije – novu vrstu odgovorne politike prema građanima:
– Trudit ću se da gradimo moćan i referentan politički projekt nacionalne sloge koji će ponuditi puno pozitivnih inovacija, mnogo pozitivne energije, ekonomski i demografski razvoj i državu u kojoj nikome neće biti tijesno. Trudit ću se da zajedno s vama i drugim političkim strankama pravimo državu koja će svojom efikasnošću i racionalnošću ohrabrivati integracije, bolji život, a ostavljati što manje prostora za korupciju, nepotizam, siromaštvo i posljedično, radikalizam i dezintegraciju.
Kriza je šansa, a ne katastrofa
Radončić je posebno podvukao da je dogovor u BiH, uz usaglašenu međunarodnu medijaciju, definitivno moguć.
– Ko iz dnevnopolitičkih strasti ili partijskih navijanja tvrdi da takav dogovor nije moguć, posljedično govori da BiH nije moguća, a to sigurno niko ne želi. Za pozitivan rasplet kakav nakon oktobra vidim i priželjkujem, govor mržnje i teških riječi u predizbornoj kampanji jesu loša uvertira – poručio je Radončić i poentirao:
– Vratimo se onome zbog čega smo i ušli u politiku. Vratimo se ekonomiji, razvoju i našim obavezama prema svim građanima nakon 7. oktobra. Oktobarske izbore shvatamo i izbornu pobjedu unaprijed doživljavamo kao potpisivanje javnog ugovora s narodom. Ponavljam, kriza je šansa, a ne katastrofa.
Na kraju svog obraćanja Fahrudin Radončić je bio posebno emotivan, ali kategoričan.
– Želimo da mladi prestanu odlaziti iz ove zemlje. Želimo da povratnici u RS budu sigurni i svoji na svome. Želimo povratak naših ljudi iz inozemstva, razvoj sela poljoprivrede, bolji život potpuno marginaliziranih i poniženih penzionera. Želimo bolje i jeftinije obrazovanje i želimo bolji život naših nastavnika i profesora. Želimo da se ljudi u javnim preduzećima i državnoj upravi ne boje za svoja radna mjesta i da ih neuspješni političari ne smiju time ucjenjivati. Želimo strane investicije i jačanje veza s Evropskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama. Prioritet je evropski put, prijem u NATO, jačanje veza sa Zapadom, ali i bogatim islamskim zemljama.
Želimo uspješniju i ljepšu BiH. Da bi se ovo dogodilo za naših života, nesposobni moraju otići. Narednih mjeseci ulazimo u bitku koja nije samo naša bitka. To je bitka za budućnost ove zemlje i naše djece. Živjela Bosna i Hercegovina! Hvala vam – zaključio je Fahrudin Radončić pozdravljen gromoglasnim aplauzom podrške više hiljada prisutnih članova i simpatizera SBB-a u sarajevskom Domu mladih.
