Kad su me u jednom intervjuu pitali hoće li politika kroz nekoliko godina zamijeniti glumu, spremno sam odgovorila da jedno ne isključuje drugo a i zašto bi?
Ulaskom u politiku želim da budem društveno korisna i da dam svoj doprinos za naše bolje sutra. Dojadilo mi je da slušam sebe, kao i sve te obrazovane, inteligentne i one manje inteligentne ljude, kako stalno negodujemo i kritikujemo a ne poduzimamo ništa i ne nudimo nikakava rješenje. Mislim da svi snosimo odgovornost zajedno sa onima koje smo birali, a koji ne rade svoj posao kako treba.
Pošto ne volim da generalizujem, želim reći da itekako ima izuzetaka koji se trude, pokušavaju i koji su neumorni u svojim namjerama da izvedu ovu zemlju na pravi put. Jedan od rjetkih kojeg cijenim i poštujem je gospodin Fahrudin Radončić. Sigurna sam da smo napokon dobili inteligentnog, karizmatičnog, sposobnog i energičanog čovjeka čvrstog karaktera, sa svim karakteristikama jednog lidera. Jednom rječju, čovjeka od formata.
Formirao je stranku koja je u kratkom periodu zabilježila respektabilne rezultate. Dobili smo čovjeka koji ima viziju i koji je sposoban i spreman izbaviti našu napaćenu zemlju iz beznadežnog stanja u kojem se koprcamo.
Sigurna sam da smo napokon dobili inteligentnog, karizmatičnog, sposobnog i energičanog čovjeka čvrstog karaktera, sa svim karakteristikama jednog lidera. Jednom rječju, čovjeka od formata
Ali nije to ono o čemu u ovom trenutku imam potrebu da pišem. Želim da pišem o nečemu humanom i plemenitom, o tome da ima još ljudi koji osjećaju empatiju prema drugima. Ono što me je ponukalo i izazvalo potrebu da glasno progovorim je nedavni slučaj našeg studenta Selmira Mašetovićakoji je uhapšen u Turskoj, koji tamošnji režim sumnjiči za navodnu vezu sa Erdoganovim neistomišljenicima.
Ono što je u meni izazvalo revolt je da niko od predstavnika vlasti nije odmah reagovao da se pomogne mladiću, sve dok ih gospodin Radončić nije javno upozorio i pozvao da kao predstavnici vlasti hitno poduzmu korake i oslobode mladića da se brani sa slobode. Reagovanje poslije nekoliko sati, a kamoli nekoliko dana, nekada može veoma zakomplikovati nečiji život, a ne daj bože i ugroziti.
Ako se građani ove države ne mogu uzdati u institucije BiH, čija je dužnost i obaveza da štiti naša prava, ne znam od koga onda možemo da očekujemo pomoć?! Morate priznati da to izaziva veliku nelagodu i nesigurnost. Ali to nije sve.
Kad je gospodin Radončić pročitao da roditelji moraju dignuti kredit da bi angažovali advokata svome sinu, brzo je odreagovao i sa svog ličnog računa uplatio 7.000 KM na račun roditelja.
Reagovanje poslije nekoliko sati, a kamoli nekoliko dana, nekada može veoma zakomplikovati nečiji život, a ne daj bože i ugroziti
Prisjetimo se i da je svoju ministarsku platu u jednakim omjerima uplaćivao na račune tri sindikata bh. policijskih agencija. Ne pamtim da se ikada neko od političara odrekao svoje plate da bi pomogao onima kojima je to potrebno.
Već godinama gospodin Fahrudin Radončić pomaže u spašavanju života. Prisjetimo se da je dao na raspolaganje privatni avion kako bi se prebacila jedna bolesna djevojka kojoj je trebala biti izvršena transplatacija jetre. Ne mogu a da ne spomenem i to da je pomogao i našem novinaru Mimi Šahinpašiću, kojem je trebala biti izvršena transplatacija bubrega.
Nakon što je objavljena priča o potrebi kupovine transportnog inkubatora, sa ličnog računa predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić je odmah uplatio iznos od 30.000 KM na račun Kantonalne bolnice “Dr.Irfan Ljubijankić” iz Bihaća, tako da će životno ugrožene bebe imati potrebno intezivno liječenje zbog infekcija i preranog rođenja.
Ogroman je lični doprinos i u tome što je gospodin Fahrudin Radončić početkom marta uplatio stipendije za 20 srebreničkih učenika i studenata, za svakog po 500 KM. Svakog narednog mjeseca će biti uplaćivano po 10.000 KM kao lična donacija.
Većina njih će ovo prokomentirati na način – pa on ima. Da, dragi moji, ima, ali imaju i drugi pa ne čine ništa!
Takvi gestovi kao i mnogi drugi, pored toga što u meni izazivaju neizmjerno poštovanje i bude nadu da još postoje humani i plemeniti ljudi koji su osjetlivi na tuđe nevolje, tjeraju me da to i glasno kažem. Mogla bih da nabrajam u nedogled, ali mi ni vrijeme ni prostor to ne dozvoljavaju.
Većina njih će ovo prokomentirati na način – pa on ima. Da, dragi moji, ima, ali imaju i drugi pa ne čine ništa!
Mogu samo reći da je predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić jedan od pozitivnijih primjera ljudskosti i humanosti, i trebao bi da posluži kao primjer mnogima koji su u prilici da pokažu svoju solidarnost.
