U intervjuu za Faktor (29. 11. 2020. godine)
Bakir Izetbegović i dalje tvrdi da on i SDA nisu imali nikakve veze s montiranom optužnicom protiv mene na Kosovu.
Preciznije, govoreći u kontekstu propalih i nepotrebnih sudskih procesa, on kaže: “Zatim je suportovan proces protiv Radončića koji je vođen godinama u Prištini. Koštalo nas je to novca, ugleda zemlje, ugleda ljudi i umalo koalicije SDA – SBB. I od procesa nije bilo
ništa. Propao je kao i prethodna dva. Po reakcijama Radončića se da zaključiti da su ga ubijedili kako sam iza procesa stajao ja i SDA, da je Aljoša bio samo ‘mač u mojim rukama’, što je notorna laž” – izjavio
je Izetbegović.
Nažalost, imam previše godina, iskustva i memorije da bi me neko baš lako ubijedio u nešto što nije tačno.
Zaista, prvi put sam za montažu i sluteću političku optužnicu saznao iz Bakirovog intervjua datog “Oslobođenju” 15. aprila 2013. godine.
Tada je on doslovce izjavio:
“Dio tog nenormalnog stanja je činjenica da imamo ministra sigurnosti kojeg je prije par dana svjedokinja pod zakletvom optužila za naručeno
ubistvo, a najutjecajniji elektronski medij u centralnoj informativnoj emisiji za pranje novca kroz ‘off shore’ firme u kompanijama čiji su suvlasnici prononsirani balkanski kriminalci…”
Odmah sam se upitao kako Izetbegović, kao političar, uopće može i smije znati detalje i vrijeme kada je “kredibilna svjedokinja” dala optužujući iskaz Tužilaštvu BiH (“kredibilna” dama je, inače, supruga Zike Turkovićka, Šejla Jugo-Turković, čije je iskaze
međunarodni sud EULEX potpuno odbacio).
Danas Izetbegović, koji je prvi pohitao da me monstruozno i lažno optuži za naručeno ubistvo i istovremeno mi olako i s mnogo radosti javno presudi, tvrdi nešto potpuno suprotno.
I, čak, spominje političke i druge štete po BiH zbog tog procesa.
Znači, jedino ko me je ubijedio da je on stajao i znao za montirani proces je upravo – Bakir Izetbegović!
I ne samo zbog ove izjave date “Oslobođenju” , nego i javnih komentara nakon moje drugostepene oslobađajuće presude u Sarajevu.
Tada je izjavio da “sudovi oslobađaju one koji imaju tornjeve i novac, a presuđuju sirotinji…”.
Također, Izetbegović je javno kritizirao i Sud Bosne i Hercegovine zato što je prvostepenom presudom osudio bivšeg tužitelja Božu Mihajlovića na pet godina zatvora zbog nestanka povjerenih mu novaca i
vrijednosti iz depoa Tužilaštva BiH.
Da podsjetim, upravo je Mihajlović potpisao i vodio montiranu optužnicu protiv mene, pa je indikativno da Izetbegović, svojim izjavama u odbrani Mihajlovića, vrši direktan pritisak na Sud, odnosno drugostepeni proces koji slijedi po Mihajlovićevoj žalbi.
Eto, to je samo dio razloga koji su lako dostupni javnosti (o nekim drugim ne bih govorio) zašto me niko nije pogrešno “ubijedio”.
Na kraju, kako je Izetbegović prije neki dan zaprijetio Denisu Zvizdiću da će tek “otkriti njegovo pravo lice”, želim da vjerujem – kada sam ja u pitanju – da je Bakirovo pravo lice ovo iz aktuelnog
intervjua za “Faktor” od prije dva dana, a ne ono iz “Oslobođenja” prije sedam godina.
A, kompletan dio obavještajnih i policijskih struktura, kao i pravosuđa, koji je montirao “Slučaj Radončić”, bio je pod direktnom kontrolom SDA. Da ovom prilikom ne govorimo i o “relevantnom mediju”, također pod kontrolom SDA, koji je o mom suđenju više izvještavao nego zajedno o mnogim procesima za najteže ratne zločine i trovao javnost na najsramniji način da me se, kombinacijom pritvora, spektakularnim načinom hapšenja, onemogućavanjem
liječenja i svakodnevnim medijskim presudama potpuno politički, psihički i, na kraju, stalnim izazivanjem stresova, i fizički ukloni.
Danas sam ja miran, ali moji politički, policijski, obavještajni i tužiteljski progonitelji, očito nisu. Zabavili su se sami sobom.
