Gošća ovosedmičnog izdanja emisije INTERVIEW20 u programu BHT1 bila je profesorica makroekonomije i finansija, prorektorica Univerziteta Burch u Sarajevu i potpredsjednica SBB-a Adisa Omerbegović-Arapović.
U otvorenom razgovoru s urednicom Sanelom Prašović-Gadžo, na samom početku emisije Omerbegović-Arapović govorila je o tome kakav je kraj godine s ekonomskog stajališta i u kakvom nam je stanju država BiH.
– Ekonomski ne stojimo dobro, politička zbilja i sve ono što se radilo neodgovorno sad je došlo na naplatu i mislim da to građani itekako dobro znaju. Ali, zbilja nam može biti i gore od onoga što smo mi vidjeli do sada i navikli. Ekonomske i finansijske krize se dešavaju širom svijeta. Mi smo vidjeli jednu globalnu krizu 2007., 2008. godine i kakve je ona negativne efekte imala i na ovu zemlju – kazala je Omerbegović-Arapović.
Međutim, kako je navela, nikada nismo imali kolaps finansijskog sistema, nikad nismo imali krizu vlada finansija ili bankrot vlada.
– To se trenutno održava na način da se vlade zadužuju bez da su dovoljno poduzele mjera da promjene suštinski nešto što ne valja u ovom trenutku i bojim se i da međunarodni pritisak gura u smjeru da se samo taj status quo na neki način zadrži. Trenutno, čak i ono što se prodaje kao reformska agenda i reformski paket je samo pokušaj da ovo ne eksplodira, da ne dođe do goreg stanja, kada bismo možda mogli vidjeti i odliv kapitala iz ove zemlje, jer u ovoj zemlji u bankarskom sistemu imate značajan dio kapitala, koji još uvijek sjedi parkiran u bankama zahvaljujući nekim faktorima, kao što su visoke kamatne stope u odnosu na EU – rekla je Omerbegović-Arapović.
Prema njenim riječima, i ta naša neka posebnost u smislu da nam dotacije dolaze u zemlju od dijaspore i činjenica da imamo tih ušteđevina nekih ljudi, koji su iznimno bogati i koji čuvaju novac u našim bankama “i bojim se da sve ono što se pokušava uraditi je pokušaj da se samo zadrži taj status quo, pa i ta odluka banaka da finansiraju vlade i da čine usluge njima da nadomjeste MMF-ovu tranšu novcem iz komercijalnih banaka je pokušaj da ne dođe do mnogo goreg, što naši građani još nikada nisu ni vidjeli”.
Na upit urednice Prašović-Gadžo o problemu zaduženosti, te kako napraviti novu preraspodjelu kako bi stvari krenule u boljem pravcu u BiH, profesorica Omerbegović Arapović je kazala:
“Bez sistemskog pristupa ne može. Ne može neko doći i reći to po postojećem zakonu ne može. Svjedoci smo kako se u hitnim procedurama donose zakonska rješenja, koja sve mijenjaju preko noći i ja bih rekla da se samo nije dovoljno domaćinski pristupilo u smislu da vladajuće koalicije i oni koji su dizajnirali reformsku agendu su ostavili neke krucijalne stvari da ih ne diraju zarad nekog političkog interesa, jer to nije dobro pred izbore ili to nije dobro uraditi u tom nekom ciklusu, mislim da se prvenstveno razmišlja o zadržavanju statusa quo i zadržavanju svih tih interesa koji su se već ustoličili. Da biste uradili reformu potreban je neko da dođe ko zaista kaže: “Nas ovo sad sve ne interesuje, mi ćemo morati uzdrmati cjelokupan sistem, morat ćemo preraspodijeliti javnu potrošnju”.
– A prvenstveno ono što svi znamo da je bolest u ovoj državi, a to je da svi mi građani koji radimo, živimo od plaća svog rada, koji nismo u javnom sektoru servisiramo enormno veliki javni sektor. Postoje već dokazi i iz drugih zemalja da moramo napraviti mnogo veći rez u toj ažbahi, koja se zove državni aparat, koji je u BiH enormno neodrživ, zato što mi građani ne možemo trpiti dodatne namete. U trenutku kada pravite rez, on mora biti pravedan, ovo je društvo toliko nepravedno i niko se još nije pozabavio sa takvom jednom mjerom gdje bi građani rekli, u redu, boli nas ovo sve što mi živimo, ali dajte pokažite da ono što ste kreirali 2,5 dekade da je napokon došlo vrijeme da morate pokazati da dolazi do preusmjeravanja i da ćete sada taj novac na jednoj strani morati sniziti, zato što su to enormno velike plaće u odnosu na nas, koji živimo nezaposleni, penzioneri kojih 66 posto prima manje od 330 KM itd – ističe Omerbegović-Arapović.
Govorila je i o sistemskim greškama u našoj zemlji kada su u pitanju radnici u privatnom i javnom sektoru.
– Mi smo bili zemlja gdje ste mogli radnika, uključujući akadameskog radnika prijaviti na najmanju minimalnu platu, a onda izigravati sistem tako što ste ugovorom o djelu finansirali ostatak djelatnosti. Na isti način se vjerovatno išlo i nekim drugim privrednicima pa se dozvoljavalo jedna ovakva situacija gdje imate enormno niske plate, mislim da se radi o platama od kojih se ne može živjeti, znači radničkom siromaštvu, jer je relativna zona siromaštva ispod 800 KM, a ispod 350 KM ste već u zoni apsolutnog siromaštva. Dakle, mi imamo ekomoniju koja je zasnovana na jednom radništvu, ja bih rekla eksploatacije radnika, a u isto vrijeme ste dozvolili javnim kompanijama u kojima su te visoke plate bile zagarantirane da ne plaćaju doprinose po osnovu PIO i zdravstvenog osiguranja i kreirali ste sad trenutni kolaps u ovom penziono-invalidskom fondu. Države nije bilo za neke, dok je država pomagala u javnim kompanijama da zapošljavaju po partijskoj i stranačkoj osnovi, da grade taj enormni državni aprat, koji će navodno ti radnici koji rade kod tog privatnika, koji plaća 400, 500 maraka mjesečno izdržavati niz godina u budućnosti ove koji imaju veće plate. Svakom je jasno da je to neodrživo i da se sad postavlja pitanje ko je dozvoljavao takve sistemske greške, a da ne govorimo o sivoj ekonomiji gdje ste imali neprijavljene radnike. Ne može se graditi sistem i država, gdje imate dva paralelna svijeta, na jednoj strani su tajkuni, koji su mogli na takav način da zarađuju enormne profite, a s druge strane date sebi pozadinu i glasačku mašinu tako što zapošljavate u javni sektor i tu je svačiji novac i tu samo ubirete dodatne namete i pogledajte kako je to sve postavljeno na pogrešnim nogama – navela je.
Omerbegović-Arapović govorila je i o privatizaciji u našoj zemlji, takozvanoj dubinskoj analizi BH Telecoma i Eroneta.
– To znači da će se politički probati odigrati da zvuči kao da nije privatizacija, zvučat će kao da je to strateški partner,d a se radi o 20, 30 posto bloku dionica, pa će vam neko navodno korporativno upravljanje izvrnuti naopačke sa 20, 30 posto glasova u nadzornom odboru, to je nemoguće. To je obmana. Većina privatizacija, kada imate prvu rundu privatizacije ili davanje bloka dionica strateškom aprtneru, onda očigledno slijedi druga runda u kojoj taj jedan partner preuzima čitavu kompaniju i to je uglavnom slučaj, vrlo rijetko se desi da će vam doći neki veliki igrač i zadovoljiti se sa 20 posto i pustiti ostatak dioničara da odlučuju o budućnosti kompanije – navela je Omerbegović-Arapović.
Međutim, dodaje, postoje privatizacije gdje građani postaju vlasnici, postoji Telekom Srbije gdje su građani po automatizmu postali vlasnici i PIO on i radnici, koji su imali neka stečena prava u toj kompaniji.
– Ja mislim da je Telecom kompanija koja u budućnosti čeka bankarski sistem u elektronskom novcu, novac budućnosti je elektronski novac, on može pomoći i da iskorijenimo korupciju i da sve bude mnogo transparentno i kada je siva ekonomija u pitanju. Mislim da bi prava vizija za Telecom morala da uključi ovaj sigurnosni aspekt, ako govorimo o elektronskom poslovanju, o elektronskoj vladi, ako govorimo o zemlji koja je tako mala, koja bi mogla pratiti primjer Estonije, koja je napravila čudo od sebe zbog onih biznisa , koji su proistekli iz toga što su oni krenuli tom digitalizacijom u smislu cjelokupne ekonomije, bankarstva. Mislim da sa pravom vizijom Telecom postaje prava vrijednost u rukama koju ne treba tako lahko ispustiti, samo zato što su nam budžeti u krizi. Mi još uvijek nismo saznali ko je kupio Fabriku duhana Sarajevo. I sa svim zakonom protupranja novca i finansiranja terorizma mi imamo zakon, koji vam dozvoljava da neka dva misteriozna lica kupe državni interes u tako bitnoj kompaniji. Gdje je tu strateški partner, hoćemo li ikada ugledati British American Tobacco da se ušeta u našu Fabriku duhana, dakle nama prolazi svašta. To me strašno nervira i ljuta sam na to – dodala je Omerbegović-Arapović.
