U sveopštoj političkoj obezglavljenosti čitave Evrope i uprkos mnogim otporima vodećih velesila, Bosna i Hercegovina je uspjela da 22. maja 1992. godine postane ravnopravna članica UN-a.
Taj historijski datum se događa za vrijeme teških i sudbonosnih dana odbrambenog-oslobodilačkog rata, usred surove velikosrpske agresije. Od toga velikog historijskog datuma počinje novo razdoblje bosanskohercegovačkog državnog života, jer u ukupnoj historiji razvitka i međunarodnog položaja jedne države ne može biti važnijeg događaja od priznanja njene samostalnosti i suverenosti i njenog primanja u svjetsku zajednicu ravnopravnih, nezavisnih država, kakve je u naše doba Organizacija Ujedinjenih naroda.
To međunarodno priznanje možemo obilježiti jednim od markantnih datuma bosanskohercegovačke historije, jer je potvrdilo afirmaciju našega međunarodnog državnopravnog subjekta.
Tim uključenjem Bosne i Hercegovine u svjetsku organizaciju kakva je Organizacija Ujedinjenih naroda omogućilo je uključenje Bosne i Hercegovine u druge organe kao što su Vijeće sigurnosti UN, u forum Konferencije o sigurnosti i saradnji Evrope (KESS), u Vijeće Evrope… Ovaj događaj postigao je da Bosna i Hercegovina postane djelotvornim političkim činiocem savremenog svijeta. Od trenutka kada je međunarodno-pravno formalizirano postojanje Bosne i Hercegovine kao suverene države u Ujedinjenim narodima, mijenjaju se bitna mjerila u bosanskohercegovačkim odnosima sa svijetom.
Mijenjaju se odrednice bosanskohercegovačkog političkog položaja u svijetu. Rudimenti narodnoga, koji su dugo životarili, dobijaju puninu, revitaliziraju se. Prvi put poslije dugih stoljeća (od 1463. godine) dobili su šansu postati plodotvorni u međunarodnom smislu. Izmijenio se politički rang Bosne i Hercegovine u svijetu. Najviši stupanj političkoga razvoja do kojega su Bosna i Hercegovina i njen narod došao do 1992. godine i koji im je kao narodu bio svjetski priznat u postjalskome neolegitizmu, bio je ograničeni suverenitet u okviru višenacionalne federacije.
Pravo na nacionalnu, to jeste državnu nezavisnost tek smo morati ostvariti i ostvarili smo ga, spasili smo sebe i svoju zemlj. U tome je bit ovog događaja, koji bismo bez kolebanja trebali smatrati historijskim. Sticanjem državne nezavisnosti i prijemom Bosne i Hercegovine u UN, faktički se ukida formalno pravna provincijalnost Bosne i Hercegovine.
Stvorene su pretpostavke da bosanskohercegovački politički mentalitet-dugo i grubo potiskivan i provincijaliziran, sa svim lošim posljedicama za bosanskohercegovačko nacionalno biće i za bosanskohercegovačku političku svijest-počne poprimati značenje svjetkosti; da počne dobivati direktnu, vlastitu vezu i sponu sa svijetom, koja je pretpostavka i uvjet za razvoj i opstanak svakog naroda u pluranosti i savremenosti međunarodne zajednice.
Zato članstvo u Ujedinjenim Narodima predstavlja krunu međunarodne potvrde savremene državnosti svake države, a time i Bosne i Hercegovine.
Zahvaljujući prijemu u UN Bosna i Hercegovina je izgradila diplomatiju, ambasade, međudržavne urede, zastupništva, vojne misije, diplomatske horove, i razna međunarodna izaslanstva u državnoj službi.
Piše: Prof. dr. Izudin Hasanović (SBB)
