U našoj zemlji postojao je novinarski bard, koji se nije libio da udari na velike političke autoritete i nevjerovatne moćnike. To je radio i prije i poslije rata. Za takvo nešto je trebalo iznimno mnogo hrabrosti, novinarske analitike i pozitivne drskosti.
Jutros vidim da isti novinar, iz čijih nekadašnjih istraživačkih tekstova trebaju učiti mlade kolege, po bezbrojni put udara po meni, jer je očigledno izmanipuliran od svojih “pouzdanih političkih izvora”. Ništa novo. Toga je uvijek bilo i bit će i u budućnosti.
Ali nešto mi žao da je jedno veliko novinarsko ime, koje je nekada “udaralo na planine”, sebe svelo na nivo da brani vrlo prolazne i opskurne pojedince iz vrha jedne stranke!
Njima je stalo da se na svaki način, makar malo, pažnja javnosti skrene s afere “respiratori”. Ali nije mi jasno šta je njemu da, po stare dane, svoje stečeno ime dodatno samodevastira i objavljuje tekstove koji su samo medijski respirator za preživljavanje loših politika i političara.
