Da li ti respiratori odgovaraju nasim potrebama. Za šta služe ti respiratori, jesu li mobilni ili se mogu korstiti na intenzivnoj njezi, upitao se Marić.
Odbor za utvrđivanje činjenica za nabavku 100 respiratora Doma naroda Federalnog parlamenta na današnjoj sjednicu nastavio je raspravu, nakon saslušanja direktora Agencije za lijekove BiH Aleksandra Zolaka.
On je delegatima kazao da firma koja je uvezla respiratore “Srebrena malina”, u vlasništvu TV voditelja Fikreta Hodžića, ima dozvolu za uvoz medicinske opreme koja važi do 27. maja.
Delagat Zvonko Marić, iznio je svoje mišljenje o proceduri nabavke respiratora, nakon novih činjenica koje je u međuvrmenu saznao.
– Vrlo je specifično što su odgovori od Jelke Miličević stigli kasno. Nisu protoklirani,i nismo sigurni je li kao privatno lice odgovrila na to. Na sva pitanja je odgovorila “da nije upoznata sa tim”. Ono sto morate imati u vidu da li govorimo o 80 ili 100 respiratora. Potpuno je neizvjesno kada ćemo dobiti odgovor na 20 pitanja. Ukoliko bi htjeli da se isporuči tih 20 moramo pokrenuti novi postupak. Potpuno je nejasno sta se dešava oko toga. Stevanović će vam reći o našim zaključcima. Da li ti respiratori odgovaraju nasim potrebama. Za šta služe ti respiratori, jesu li mobilni ili se mogu korstiti na intenzivnoj njezi. Bavit ćemo se isključivo nabavkom respiratora. Ovaj odbor će i dalje nastaviti raditi na ovom slučaju – pojasnio je Marić.
S druge strane Dragan Stevanović ustvrdio je da parlamentarni odbor ne može utvrđivati odgovornost pojedinca.
– To će raditi Tuzilaštva, Sudovi i tako dalje. Naš zadatak je da kažemo na koji način se trošio budžet u krizi. Ova Vlada je u tehničkom mandatu. To su već šira pitanja . Činjenice su, da znamo zašto smo formirani.. Imate nekoliko stvari koje su nerazumljive. Nemate konkretnu odluku Federalnog štaba. Nemate odluku i specifikaciju koja je to vrsta respiratora. Niko stručan nije specificirao kakvi su to respiratori. Imate devet ponuda od kojih je izabrana “Srebrena malina”, niti jedna se ne može naći protokolisana, pa ni ta. Ugovor se sklapa 3. aprila, a ta ista firma 27. aprila podnosi zahtjev Agenciji za lijekove. U BiH ne može ništa ući što nema saglasnost Agencije. Onaj koji je sklapao ugovor je radio na vlastiti rizik – pojasnio je Stevanović.
